Čišćenje unutarnjeg prostora

Primila sam zanimljivo pismo od mladog akademskog slikara iz Zagreba:

„Imam mape pune slika (kolaži i mozaici), koje sve više gomilam i sve me više smetaju, što zbog nedostatka prostora za odlaganje, što zbog „čišćenja unutarnjeg prostora”. Nekako mislim da bi ravnoteža u primanju i davanju mojih radova - mapa za mene bilo idealno rješenje.

Tu situaciju doživljujem kao problem koji želim riješiti, ali nikako ne uspijevam naći primjereno rješenje.

Imam potrebu stvarati nove slike, ali istovremeno osjećam pritisak već stvorenih radova, koji čekaju predaju.

Neki mi ljudi govore da su moji radovi kapital, a meni ostaje pitanje kako taj kapital pretvoriti u novčanice koje bi mi dobro došle.

Nisam siguran možete li si iz ovog šturog opisa predočiti situaciju. Ako možete, tada bih Vas lijepo molio da mi pomognete riješiti moj problem. Molim Vas neki savjet ili me povežite s ljudima kojima je posao posredništvo između umjetnika i kupaca. To bi mi osiguralo novi „unutarnji i vanjski prostor“ i nešto novca, a njima zadovoljstvo što nekome pomažu. Naravno tako bi dobili i dio novca od prodanih slika.“

Slikar koji ne doživljava svoje slike kao vrijednost
Vidimo da naš čitatelj nema problem s kreativnim izražavanjem, ali ima problem s prodajom svojih slika, jer ih ne doživljuje kao svoju vrijednost, što jasno kaže - neki mi ljudi govore da su moji radovi kapital. Sve dok sam ne shvati da su njegove slike njegov proizvod i njegov prihod, bojim se da će i dalje nagomilavati svoje radove kako u unutarnjem tako i u vanjskom prostoru.

Da se podsjetimo, proizvod je rezultat kreativnog rada namijenjen drugim ljudima. To je višak kreativne energije koji nas motivira da stvaramo i svoje stvaralaštvo predajemo onima kojima treba. Višak u kreativnom procesu doživljujemo kao entuzijazam u radu, kao čežnju da radimo za druge i doprinosimo općoj dobrobiti (kao prihod) i kao svoje iskustvo u ostvarenju svoje vrijednosti (standard).

Naš slikar ne može svoj kreativni višak (proizvod) transformirati u prihod (novčanice) jer ne sagledava bitan element stvaralačkog procesa, a to je svijest da njegovu energiju u njegovu kreativnom procesu ne može nitko drugi osim njega samoga - niti pokretati niti usmjeravati niti oblikovati niti transformirati. I da to nema nikakve veze s drugim ljudima.

O čemu ovisi hoćete li postati Maradona?
Konkretno nam ne može netko reći da imamo potencijal za nogomet, pa da zbog toga odmah postanemo nogometaš. Isključivo o našoj svijesti ovisi kad ćemo i hoćemo li prihvatiti nečiju sugestiju. Recimo da smo zaista talentirani nogometaš i da želimo igrati nogomet. O čemu ovisi hoćemo li postati profesionalac? O našoj svijesti. Onaj mladić koji sebe ne vidi pred prepunim stadionom ne može postati profesionalac makar bio dobar igrač kao Maradona.

Ako želimo da naš kreativni potencijal postane naš prihod, presudno je imati svijest da naš proizvod drugim ljudima treba. Ne možemo biti glumac bez publike, pisac bez čitatelja, učitelj bez đaka.

Ne možemo ostvariti prihode tako što će netko umjesto nas smatrati da naš proizvod žele kupiti drugi ljudi. Posrednici i menadžeri korisni su samo onim ljudima koji imaju svijest da njihov proizvod drugi zaista žele kupiti. Nema tog menadžera koji može uspješno raditi za osobu koja nema tu svijest.

Vratimo se na priču našeg čitatelja. Njegov je problem što on prekida kreativni proces u trenutku kada se kreativno izrazi - kada sliku naslika. Nakon toga je stavlja u mapu i zaustavlja kreativni tok. Iako želi stvarati, što je normalno, jer mu je otvoren kreativni kanal, njegove ga slike „pritišću“ i tjeraju da ih preda drugim ljudima, kako bi stvorio prostora za nove. A to ne može, jer ne vjeruje da su njegove slike nekome kapital, što jednostavnim riječima znači da ne vjeruje da su ljudi spremni uložiti svoj novac u njegove slike kako bi uvećali svoju vrijednost.

Tumor nije ništa drugo nego (dugotrajni) zastoj energije
Drago mi je što čitatelj shvaća da se ne radi samo o nedostatku fizičkog prostora. Uostalom, može se pronaći veće fizičko skladište, ali unutarnju zagušenost nije moguće riješiti dok drugima ne predamo ono što smo stvorili.

Ako to ne činimo, mogu se stvoriti energetske nakupine na fizičkoj razini. Tumor nije ništa drugo nego (dugotrajni) zastoj energije zbog nemogućnosti da se izrazimo i to drugima predamo. Sjetite se bilo koje osobe koja boluje ili je bolovala od te bolesti, pa ćete shvatiti da nije uspjela izraziti i predati bitan dio Sebe.

Možda se pitate zašto naš čitatelj svoje slike ne daruje nekome kad mu predstavljaju takav problem? S tim ništa ne bi riješio, jer je darivanje u svojoj suštini isto što i prodaja, samo što je prilikom darivanja valuta zahvalnost, a u prodaji je valuta novčanica. Svatko zna koju želi valutu, i to opet ne ovisi o nečijoj sugestiji, već o našim unutarnjim kriterijima.

Zato čitatelju savjetujem:

• prvo valja shvatiti da njegovi radovi trebaju drugim ljudima, jer prema načelima dobrobiti, zajedništva i usklađenosti - ne možemo nešto stvarati što drugima ne treba,
• shvatiti da će svi koji žele njegove slike njih i platiti sa zadovoljstvom,
• da je dovoljno sve ispravno posložiti u svojoj svijesti i odlučiti svoje slike predati (prodati) ljudima koji ih žele,
• ne zaboraviti da je bitno imati potpuno povjerenje u duhovno vodstvo koje će osigurati sredstva i načine kako će njegove slike naći kupce.

Sigurna sam da je ovo pismo način na koji mu duh već pomaže.

 

Kolumna objavljena: 9. lipnja 2010.

Prethodna kolumna: Pasivni prihodi

Autorica: Natali Luks