Definicija je laser dobre komunikacije

Definicija je važan element dobre i uspješne komunikacije. Ona daje točan, logičan i jasan sadržaj pojma koji se opisuje i omogućuje bolje i brže mentalno razumijevanje. Zato je važno uvijek, na početku svakoga razgovora i dogovora, iznijeti svoju definiciju i provjeriti da li se definicije slažu. Vrlo često ista riječ opisuje različite pojmove ili se za isti pojam koriste različite riječi. U ispravnoj komunikaciji ništa se ne podrazumijeva, sve se prvo definira. Dobro je usvojiti sljedeću shemu:

Prilikom svakoga razgovora koji prvi započinjemo: „Želim da se dobro razumijemo; zato ću reći što meni znači ovaj pojam… Zanima me što tebi znači, da li i ti u vezi s time misliš isto kao i ja, da li se slažeš sa mnom?“

Ili, ako se sugovornik prvi izjasni, treba reći: „Da provjerim jesam li dobro razumjela?“ Tada valja reći svoju definiciju i tražiti potvrdu od sugovornika: „Jesam li te dobro shvatila?“

Razumijemo li se?
Na taj ćemo način izbjeći mnoge nesporazume i razočaranja, koja u najboljemu slučaju (ako se ne posvađamo) završavaju sa zaključkom da se nismo dobro razumjeli, da je svatko mislio svoje. Zato se u poslovnomu svijetu sklapaju i potpisuju pismeni ugovori kojih se stranke pridržavaju. Kao što znamo, u poslovnomu svijetu ništa se ne podrazumijeva. U tomu smislu, poslovni svijet ima bolju komunikaciju od ostalih oblika komunikacije, jer je sve definirano.

U ostalim aspektima života (prijatelji, kolege, rodbina, poznanici, bračni partneri) definiranu komunikaciju ostvaruju samo emotivno zreli i samosvjesni ljudi. Oni znaju što hoće i to znaju jasno i točno izraziti. Nažalost, većina ljudi nije emotivno zrela, pa bi željeli da drugi čitaju njihove misli: „Ako me voliš, onda ti ne moram sve govoriti (nacrtati), nego moraš znati što mislim i želim“ ili su uvjereni da svi misle kao i oni i jako se čude kada shvate da netko ima potpuno drugačije mišljenje o istoj stvari.

Jedan pojam - sto riječi
Definicije su posebno važne za područja komunikacije koja još nisu etablirana i općeprihvaćena, a to je upravo slučaj s načelima duhovne ekonomije. Iako je istina samo jedna, svatko je opisuje na svoj način i služi se svojim riječima. Tako razne škole imaju različite rječnike za iste pojmove. Na primjer, za pojam Boga koriste se riječi: Jedno, Univerzum, Postojanje, Beskonačno Biće, Duh, Svijest… Ili na primjer za pojam obrasca koriste se razne riječi koje opisuju isti pojam: program, matrica, šablona, uvjerenje, nacrt, shema, koncept, plan…

Drugi razlog što su neophodne definicije taj je što se duhovni istraživači služe pojmovima iz stare paradigme da opišu pojmove koji se odnose na novu paradigmu, pa se bez točne definicije ne bi uočila razlika i stvorila bi se velika zbrka. Zato je važno uvijek istaknuti definiciju, na primjer: prema staroj paradigmi novac je…, a prema novoj paradigmi, novac je… Ili: prema ego-tumačenju, bogatstvo je…, a prema načelima duhovne ekonomije, bogatstvo je...

Iz tih razloga uvijek nastojim definirati pojmove o kojima pišem, što jasnije opisati svoju spoznaju. Ne morate (i ne trebate) se sa mnom u svemu složiti. Ali ako moje spoznaje prepoznate kao svoju istinu, tada je definicija sigurno odigrala ulogu lasera.

Opća dobrobit
Unatoč tome, dogodi se da neki pojam ostane nedefiniran, pa me tako jedna čitateljica zamolila da joj objasnim pojam - opća dobrobit.
Vrlo rado.

Opća dobrobit temeljno je načelo duhovne ekonomije. To je spoznaja da sve što činimo od srca koristi svima.

Upravo dok sam ovo pisala nazvao me prijatelj i zamolio za savjet što učiniti s desetogodišnjim sinom koji želi da sve bude po njegovom, i to na način koji ga izluđuje. U razgovoru smo došli do toga da moj prijatelj ima krivnju kada nešto učini po svome, ali da isto tako osuđuje i druge ljude koji su neobazrivi i sebični. Ono što osuđujemo, to projiciramo na druge i privlačimo u svoj život. Shvatio je da prvo treba ukloniti svoju krivnju.

To je tipična postava uloga na ego-razini, ili si sebičan ili si žrtva. I jedno i drugo iz istoga je kolektivnog uvjerenja: ne mogu svi činiti ono što žele i svi biti zadovoljni. Uvijek netko nekoga iskorištava.

Ako smo spoznali istinu o suradnji, tada smo iskreni i prema sebi i prema drugima, a duše su nam usklađene, što znači da svi želimo isto, bez obzira da li zajedno surađujemo ili ne surađujemo. Ako surađujemo, tada imamo zajednički cilj koji ostvarujemo na korist svih. Ako ne surađujemo ili prekinemo suradnju, uvijek se pokaže da je i to na obostranu korist. A ono što je na obostranu korist jest opća dobrobit.

Kolumna objavljena: 22. srpnja 2009.

Autorica: Natali Luks