Isus na nogometnoj utakmici

Ovih dana često čujem pitanje - za koga navijaš? Odgovori su šaroliki - navijam za Ameriku jer mi je žena Amerikanka, za Nizozemsku jer s njima odlično poslujem, za Sloveniju jer su naši susjedi. To pretpostavlja da nećete navijati za Ameriku ako vas je Amerikanka ostavila niti za Nizozemsku ako vam je nizozemski partner otkazao suradnju. Naš predsjednik je to sažeo: „Navijam za susjede, a bolji neka pobijedi.“ Njegovoj diplomaciji svaka čast, ali je očito da je i on svoje favorite uskladio sa svojim (političkim) kriterijima.

Potreba za grupnom identifikacijom toliko je snažna da ne možemoni zamisliti da netko može uživati u nogometnoj utakmici kao neutralni promatrač, pa se svi slažu da će im ovo nogometno prvenstvo biti adrenalinski odmor, jer kada bismo i Mi na njemu sudjelovali, tada nikome ne bi padalo na pamet postavljati pitanje za koga će tko navijati.

A mene je ovo aktualno pitanje podsjetilo na jednu zgodnu priču Anthonyja de Mella iz knjige „Pjev ptica“, koja savršeno ilustrira ono o čemu želim nešto reći. Priča se zove „Isus na nogometnoj utakmici“:

„Isus je spomenuo da nikada nije bio na nogometnoj utakmici. Zato smo ga, moj prijatelj i ja, na nju poveli. Bila je to oštra igra između protestantskih Šila i katoličkih Križara.

Križari su prvi zabili gol. Isus se jako obradovao i bacio svoj šešir visoko u zrak. Onda su Šili zabili gol. Isus se jako obradovao i bacio svoj šešir visoko u zrak.

Činilo se da je to zbunilo čovjeka iza nas. Potapšao je Isusa po ramenu i upitao ga: „Za koju stranu navijaš, dobri čovječe?“

„Ja?“, odgovori Isus uzbuđeno. „Ja ne navijam ni za jednu stranu.

Uživam u igri.“

Onaj tko je pitao obratio se svome susjedu i promrsio: „Hmmm, bezbožac!“

Nakon igre zanimao nas je taj njegov stav. Zar nikada nije na nečijoj strani? „Ja sam na strani ljudi, a ne vjera, na strani ljudskih bića, a ne subote.“, odgovorio je Isus.

Identifikacija s grupom daje privremeni osjećaj vrijednosti
Želim razjasniti razliku između identifikacije s grupom i zajedništva.

Identificirati se s nekim ili s nečim znači smatrati se istovjetnim s „tim istim“, prihvaćati privremeno ili trajno neke osobine, držanja, uloge, stavove, raspoloženja i sl. druge osobe; prihvaćati pripadnost nekom pokretu, grupi, religiji, naciji i s time se poistovjetiti.

Identifikacija s grupom daje nam prividni i privremeni osjećaj vrijednosti. To je normalna pojava u procesu odrastanja, jer preko nje razvijamo osobnost, ali je u odrasloj dobi znak nezrelosti i ukazuje da osoba nije integrirala onu vrijednost s kojom se identificira.

To još konkretnije znači da se s grupom identificiramo zato što nismo svjesni vlastite vrijednosti Ja jesam i njezinih aspekata, kao što su sigurnost, uspjeh, moć, blagostanje… koje mislimo da ćemo dobiti preko grupe.

Primjerice, ako se identificiramo sa svojim zanimanjem, tada će nam zanimanje određivati jesmo li bolji ili gori od ljudi drugih zanimanja; ako se identificiramo sa svojom spolnom orijentacijom, tada ćemo biti bolji ili gori u odnosu prema ljudima drugačije spolne orijentacije; ako se identificiramo s nacionalnom pripadnošću, tada ćemo biti gori ili bolji od ljudi drugih nacionalnosti...

Tko smo Mi?
Postalo je normalno izvješćivati: Mi smo osvojili zlatno, srebrno ili brončano odličje, Mi smo pobijedili nekoga, Mi smo na nekom takmičenju prošli dobro ili loše, Mi smo u financijskoj krizi, Mi smo na ljestvici ovoga i onoga na prvom ili stotom mjestu, Mi smo drugi na rang-listi pesimista i deseti na rang-listi dobrih ljubavnika.

Tko smo Mi? Iza koga se skrivamo i uostalom što potiskujemo?

Potiskujemo osjećaj manje vrijednosti i što je taj osjećaj jači to je identifikacija snažnija. Nažalost, ona ima i svoju cijenu, jer je to mehanizam ega koji ne može funkcionirati bez usporedbe i borbe, pa zbog toga stvaramo suparnike s kojima se uspoređujemo s jedinim ciljem dokazati da smo Mi bolji.

Međutim, na taj način ne možemo osjetiti vlastitu vrijednost, pa mislimo da nas suparnici omalovažavaju i ugrožavaju, što u nama stvara osjećaj agresije i neprijateljstva.

Navijački neredi lijepo ilustriraju taj slijed. Navijači se zbog vlastitog osjećaja nevrijednosti i nesigurnosti prvo identificiraju sa svojim klubom, potom pronalaze suparnike, i na kraju ih žele uništiti. Svoju frustraciju ne povezuju s vlastitim osjećajem nevrijednosti. Sekta je također takav primjer. Njezini članovi iz istog razloga osjećaju netrpeljivost prema ljudima koji imaju drukčiji svjetonazor.

Razlika između zajedništva i grupne identifikacije
Grupna identifikacija slična je zajedništvu. Razlika je u tome što zajedništvo ostvaruju samosvjesni pojedinci, a s grupom se identificiraju nesvjesni ljudi. Zato možemo reći da je grupna identifikacija (narcisoidnost, alijenacija) ustvari ego-potreba za zajedništvom.

Samosvjesna i integrirana osoba ima svijest o svojoj istinskoj vrijednosti Ja jesam i svjesna je svoje jedinstvenosti. Stoga se ne može identificirati s drugim pojedincima i grupama. Takva se osoba raduje postignućima drugih, a sebi ne pripisuje niti njihove osobine niti njihove zasluge.

Samosvjesni ljudi imaju svijest da su dio Cjeline i da samim time doprinose zajedničkom cilju grupe u kojoj žive i stvaraju, dobro razlikujući svoj doprinos od doprinosa drugih.

Predlažem vam korisnu vježbu u kojoj vam odlično može pomoći zamjenica Mi.

Kad god prepoznate da ste svoj identitet povezali sa zamjenicom Mi, znači da ste detektirali grupnu identifikaciju - Mi žene, Mi majke, Mi radnici, Mi intelektualci, Mi nezaposleni, Mi mladi, Mi umirovljenici… Osvijestite svoje Mi i pretvorite ga u Ja. Primjerice ako ste nezaposleni, shvatite da je to činjenica u vašem životu, iskustvo kroz koje sada prolazite. Ako se identificirate s Mi nezaposleni, tada se energijski udružujete s kolektivnom energijom nezaposlenosti i dajete joj dodatnu snagu, koja vam se vraća kao bumerang. Pored toga automatski pronalazite krivce zbog kojih ste nezaposleni umjesto da svoju stvaralačku energiju usmjeravate na kreiranje rješenja. Stoga, umjesto da govorite Mi nezaposleni, preuzmite odgovornost za situaciju i uvjerenje, pa recite: „Ja nemam posla.“

Samosvjestan čovjek slobodno bira svoje uloge
Uzmimo da se identificiramo s Mi žene. To znači da se osjećamo manje vrijedne u odnosu prema muškarcima, pa tražimo snagu u grupnoj poistovjećenosti. Snagu ćemo steći samo ako shvatimo činjenicu: Ja sam Ja, a uloga žene moj je izbor i moje iskustvo.

Tako je sa svim grupnim identifikacijama. Izgleda da nas osnažuju, a zapravo nam oduzimaju energiju. Identiteti su uloge koje nam omogućuju iskustva, ali to nismo Mi. Samosvjestan čovjek slobodno bira svoja iskustva i svoje uloge radi ostvarenja svojih vrijednosti, a nesvjestan ih koristi za dokazivanje vrijednosti.

 

Kolumna objavljena: 16. lipnja 2010.

Prethodna kolumna: Čišćenje unutarnjeg prostora

Autorica: Natali Luks