Kako ću postići samostalnost i samopouzdanje?
P: Željela bih investirati u svoju poslovnu edukaciju, ali strahujem da mi se investicija neće isplatiti pa se tješim da ionako nemam dovoljno slobodnog vremena koje bih trebala posvetiti toj edukaciji. Kako da uklonim osjećaj straha da mi se investicija neće isplatiti?
O: Za početak, odlično si detektirala svoj izgovor (tješim se) da nemaš dovoljno slobodnog vremena. Zaista, osjećaji nemam vremena i nemam novaca su univerzalni izgovori zbog kojih ne možemo ostvarivati ono što želimo. Stoga prvo njih trebamo prepoznati i ukloniti iz svoje svijesti.
P: Shvaćam da su to samo izgovori. Novaca za edukaciju imam, a kada bih se malo bolje organizirala našla bih i slobodnog vremena. Ja bih zaista željela steći znanje koje mi omogućuje ta poslovna edukacija, ali se ipak bojim da ću i s tim znanjem ostati na istom.
O: Na čemu?
P: Da neću postati poslovno uspješna. S jedne strane vjerujem da moj uspjeh na poslu ovisi o mojem znanju i stručnosti, ali istovremeno vjerujem da meni ništa ne pomaže da postanem samostalna.
O: Tvoj problem je strah od neuspjeha, plašiš se da ćeš uložiti vrijeme i novac u edukaciju, a da nećeš postići rezultat koji želiš.
P: Nisam svjesna da imam strah od neuspjeha pa mi konkretnije objasni zašto ga ne prepoznajem.
O: Pa sama si rekla da strahuješ da ti se investicija neće isplatiti. Zašto se ne bi isplatila? Samo iz jednog razloga, a taj je što imaš nesvjesno ograničavajuće uvjerenje: Opasno je ostvariti ono što želim. Opasnost je univerzalni uzrok svakog straha. I sve dok budeš imala to uvjerenje imat ćeš istovremeno potrebu da ukloniš opasnost i strah da će se opasnost ostvariti.
P: Upravo to me izluđuje. Istovremeno i vjerujem i ne vjerujem da će mi se ulaganje u znanje isplatiti.
O: Zapitaj se čega se ti stvarno plašiš. Što tebi znači propala investicija u edukaciju?
P: Motiv mog ulaganja u edukaciju je steći znanje pomoću kojega ću postići poslovnu samostalnost, a plašim se da, usprkos edukaciji, neću postići samostalnost.
O: Prema tome, tvoj istinski motiv nije želja za većim znanjem, nego potreba za većom samostalnošću. Zato ispravno zaključuješ da, bez obzira koliko uložila energije u edukaciju, ona ti se ne bi isplatila, jer ne bi postigla ono što istinski želiš. Uvijek se potvrđuje ono u što vjeruješ, a ti vjeruješ da nisi samostalna. To je temelj tvog problema.
P: Ako s edukacijom neću postići samostalnost, kako ću je onda postići?
O: Prvi korak je shvatiti što je uzrok tvoje nesamostalnosti. Drugi korak je razumjeti što je istinska samostalnost. Treći korak je shvatiti da je ona stanje tvoje svijesti i da ne ovisi o bilo kakvim okolnostima.
Zato što ne znaš što je istinska samostalnost stvorila si sliku samostalnosti, pa vjeruješ da će ti ostvarenje te slike dati samostalnost. Zamijenila si uzrok i posljedicu. Ti bi željela slikom samostalnosti (slika: samostalna sam ako sve znam) postići osjećaj samostalnosti.
Istina je upravo suprotna. Prvo trebaš postići svijest samostalnosti (ne osjećaj), da bi putem znanja ostvarivala samostalnost. Zato je rješenje napustiti potrebu za znanjem, odnosno uvjerenje da ćeš većom edukacijom postići samostalnost.
P: Interesantno, to sam već shvatila na području partnerskih odnosa. Dugo sam vjerovala da ću s adekvatnim partnerom postići ljubav, ali sam napokon shvatila da je ljubav stanje moje svijesti, a da mi parter samo omogućuje da izrazim svoju ljubav i pri tome mi omogućuje da uvećam svoju istinsku vrijednost – Sebe.
O: Upravo tako, kada shvatiš da je i samostalnost stanje tvoje svijesti, tada će ti adekvatna edukacija omogućavati da se izraziš i pri tome uvećaš svoju istinsku vrijednost – Sebe. Dakle, ni bez partera niti bez edukacije nema uvećanja tvoje vrijednosti, oni su sredstva i načini pomoću kojih se ti izražavaš i napreduješ. Ali kada pomisliš da bez partnera nema ljubavi ili da bez edukacije nema samostalnosti tada se ne izražavaš i stagniraš po pitanju svoje vrijednosti.
P: Prema tome, zaključujem da je jedino rješenje postići svijest samostalnosti.
O: Tako je. Da ponovim, problem imaš zato što svoju vrijednost - samostalnost uvjetuješ. Konkretno, ti svoju samostalnost uvjetuješ edukacijom. Ne vjeruješ da je samostalnost svijest o tome Tko si i Što si te da ona ne ovisi o nikome i ničemu.
P: Kako to da sam postigla to da vjerujem da je moja ljubav bezuvjetna, a samostalnost uvjetujem znanjem.
O: To je zato što si ljubav integrirala u svoje biće, a samostalnost još nisi. Potrebno je svaku vrijednost (postoji hijerarhija vrijednosti) posebno osvijestiti. Svaka neintegrirana vrijednost je kao oblak tame koji prekriva tvoju istinsku vrijednost i zatamnjuje njenu svjetlost. Postupnim osvješćivanjem pojedine „odcjepljenje“ vrijednosti sve više uvećavaš svijest o svojoj istinskoj vrijednosti koja je u svojoj suštini jedinstvena i nedjeljiva.
U aspektu samostalnosti odvojena si od svoje istinske prirode i vjeruješ da si osoba. Zbog toga svojoj osobi pripisuješ vrijednost, u tvom slučaju samostalnost. Međutim, tvoja osoba nije ni vrijedna niti nevrijedna, ni samostalna niti nesamostalna, ona tebi samo omogućuje da ostvariš ono što želiš.
U tvom slučaju tvoja osoba ima sposobnost educirati se i stjecati znanja i vještine koje će ti pomoći da napreduješ u poslu. Prema tome, samostalnost se odnosi na stanje tvoje svijesti (Tko si ti i Što si ti), a edukacija se odnosi na funkciju osobe. U tvom slučaju uloga osobe je da uči i stječe vještine kako ćeš što bolje ostvarivati tvoju zadaću.
P: Ako putem edukacije neću postati samostalna, da li bih je trebala odgoditi dok ne postignem svijest samostalnosti?
O: To trebaš sama prepoznati i odlučiti. Ja jedino želim reći da samom edukacijom nećeš postati samostalna, ali ako imaš želju za edukacijom ona će ti pomoći da djelotvornije ostvaruješ ono što želiš.
P: Kako postići svijest samostalnosti?
O: Tako da uvijek budeš svjesna pitanja Tko se izražava? Ako je odgovor: Ja se izražavam, tada učvršćuješ svoju samosvijest i postaješ samostalna. Sve dok vjeruješ da se izražava tvoja osoba bit ćeš odvojena od Sebe i nećeš biti samostalna.
P: Zar je to tako jednostavno? Samo trebam pomisliti: Tko se izražava? I odgovoriti: Ja se izražavam.
O: Da, to je tako jednostavno, ali je put do toga naporan, jer te ta izjava podsjeća na istinu bez koje ne možeš postići samostalnost, a ta je istina znanje da ti već sve imaš što ti je potrebno za uspješan život i da već imaš inteligenciju koja zna kako ćeš to ostvariti. I dok tu istinu ne prihvatiš, vjerovat ćeš da to nemaš i tražit ćeš načine kako da do toga dođeš. Bit ćeš ovisna o onima za koje vjeruješ da imaju ono što je tebi potrebno. Zato je neznanje uzrok ovisnosti i nesamostalnosti.
P: Poznam dosta ljudi koji djeluju samouvjereno, a nisu samostalni, kako je to moguće?
O: Samostalnost je svijest da sve već imaš i da glede toga o nikome ne ovisiš. Samostalan čovjek pouzdaje se jedino u Sebe i Boga. Zato je samostalnost isto što i samopouzdanje. Samopouzdanje znači da smo svjesni razlike između istinske vrijednosti svoga bića i uloge svoje osobe, da smo svjesni iste istinske vrijednosti svih ljudi, ali da znamo da nam se razlikuju osobnosti i zadaće.
Međutim, samouvjerenost je umišljenost u vlastitu veličinu, vjerovanje da osoba vrijedi. Osjećaj vrijednosti samouvjerenih ljudi ovisi o podcjenjivanju drugih ljudi. Samouvjereni ljudi imaju osjećaj superiornosti, nadmoći i osjećaj veće vrijednosti u odnosu na druge ljude. Zato samouvjereni ljudi nisu samostalni, jer njihova vrijednost ovisi o usporedbi i nadmetanju s dugim ljudima.
Prethodna kolumna: Isključuje li ljubav slobodu?
Autorica: Natali Luks