Kako ostati mlad?

 "Studentica sam tehničkog studija u Splitu i u zadnje dvije godine razmišljam kako da ostvarim svoju želju da živim sama, da imam svoje prihode i da sama s njima upravljam. Još uvijek živim s roditeljima. Uz Vaša promišljanja dobivam dodatne misli o sebi. Kao da svaki dan upoznajem sebe. Ostvarujem se kroz sve što radim, govorim, mislim. Dosta toga primjećujem: prilike, zadovoljstvo, osjećaj ushita i sreće.

Zato Vas molim da napišete nešto o tome kako ste Vi ostvarili sebe prilikom Vaših prvih poslova i što je bitno za mladog čovjeka koji po prvi put traži posao koji ga privlači te kako se oduprijeti starijima koji misle da imaju dobronamjerne savjete, a koji zapravo nanose štetu mladoj osobi!

Zanima me na koji način zadržati što duže ushit mladosti koji sad imam, jer osjećam da je Vama to uspjelo. S godinama dolazi iskustvo i mudrost, ali me zanima kako održati u sebi polet i svježinu!? Čini mi se da je to najvažnije i najljepše."

Sa zadovoljstvom ću odgovoriti mladoj čitateljici kako sam ja počela raditi i kakav je moj odnos prema poslu.

Odrastala sam u obitelji sa skromnim primanjima, ali nikada nisam bila nezadovoljna što mi roditelji nisu mogli priuštiti ono što su imali moji vršnjaci. Jednostavno sam znala da je to tako i da će tako biti sve dok sama ne počnem raditi i zarađivati. Bila sam im zahvalna za ono što su mi mogli dati tako da sam se naviknula da ništa ne tražim. Ma- štala sam o tome kako ću jednoga dana ja njima financijski pomoći.

Hvala Bogu, imala sam ono najvažnije. Njihovu ljubav i podršku. Nakon završene gimnazije, dobila sam studentski kredit, koji se tada davao siromašnim studentima i upisala se na Ekonomski fakultet. Kao studentica počela sam i zarađivati. Evo kako.

Na prvoj godini imali smo predmet knjigovodstvo, a na prvom satu knjigovodstva profesor nam je nacrtao cijeli proizvodni proces - od nabave do financijskog rezultata. Upotrijebio je cijeli kontni plan i kredom ispisao duplu zelenu ploču. Na kraju predavanja rekao je da je to cjelovit prikaz gradiva koje ćemo postupno učiti tijekom dvaju semestara.

Kako sam počela davati instrukcije
Zaključila sam da sam u znatno nepovoljnijoj situaciji od kolega koji su završili ekonomsku školu, i to po tome što su oni za vrijeme predavanja stalno nešto komentirali što ja nisam razumjela. Tješila sam se da ću s vremenom valjda i ja nešto shvatiti.

Redovito sam dolazila na predavanja i sprijateljila se s kolegom koji je završio ekonomsku školu, pa smo zajedno učili. Na ispitu nas je prošlo svega nekoliko, a ja sam jedina dobila peticu.

I tu počinje moja poslovna karijera tako što me jedna kolegica, nakon što je vidjela rezultate ispita na oglasnoj ploči, zamolila da joj dajem instrukcije iz knjigovodstva.

„Ja studiram dva fakulteta i nemam vremena sjediti na predavanju cijele godine, a vidim da se iz knjige to ne može naučiti. Kad si ti dobila pet, mene nauči za prolaznu ocjenu i to ću ti platiti.“, vrlo poslovno mi se obratila.

Rekla sam joj da ću joj rado pokazati što znam, tako da i ona dobije peticu, ali da joj neću ništa naplatiti, jer ne dajem instrukcije. Uostalom tek sam položila ispit.

Pogledala me sa čuđenjem i kratko odgovorila: „Šteta, baš sam htjela da mi ti daješ instrukcije, ovako ću otići kod asistenta, jer znam da ih on sigurno daje.“

Pomislila sam da smo nas dvije time završile dogovaranje, ali ona mi se nakon nekoliko dana opet obratila, i to s pričom da je asistent prebukiran te me ljupko zamolila da joj pomognem, ali je i dalje inzistirala na plaćanju. U šali sam rekla: „Pa ti sigurno imaš puno novca kad inzistiraš na plaćanju.“ Odgovorila mi je da je novac zaradila preko student-servisa i da ne vidi razlog zbog kojeg bih ja njoj posvetila svoje vrijeme, a da ona meni pritom ničim ne zahvali: „Kolegice, pa zar ne studiramo ekonomiju?

U trenutku sam prepoznala ono što sam intuitivno znala - odnos ne postoji ako nije obostran. Pristala sam.

Ona je na ispitu dobila peticu i svima razglasila za mene. Tako sam počela davati instrukcije iz knjigovodstva i to mi je bio lijep prihod sve do kraja studija. Naravno, podučavala sam i one iz ekonomske škole, što mi je uvijek bio poseban izazov.

Ta me kolegica naučila više o poslu i zarađivanju nego cijeli studij.

Dakle na svom prvom poslu naučila sam osnovnu lekciju o poslu - posao se ne traži, jer on nije izvan nas. Mi smo svoj posao, a drugi ljudi nam samo omogućuju da ga ostvarimo. Na sličan sam se način i zaposlila, jer sam tijekom studija bila demonstrator iz javnih financija, pa me profesor preporučio kao pripravnicu u Ministarstvu financija. I sadašnji posao ne tražim izvan sebe, jer zaista osjećam da sam ja svoj posao i iskreno sam zahvalna svima koji mi omogućuju da se njime izražavam i ostvarujem.

Plaćanje doživljavam kao zahvalnost
Također sam na svom prvom poslu naučila i osnovnu lekciju o plaćanju - plaćanje je zahvalnost drugima što nam omogućuju da dobijemo (fizički) i primimo (duhovno) ono što želimo i trebamo. Od tada plaćanje doživljavam isključivo tako - kao svoju zahvalnost - pa sam sretna kada drugima plaćam jer ostvarujem svoj standard, ali sam isto tako sretna i kada meni dugi plaćaju, jer znam da i oni ostvaruju svoj

standard jer su bogatiji za iskustvo koje im omogućuje moja usluga. Što se tiče drugoga pitanja mlade čitateljice - na koji način zadržati što duže ushit mladosti, sjetila sam se kako je na to pitanje super odgovorio pisac Alberto Moravia kad su ga upitali kako je zadržao mladenač- ki duh, usprkos teškim životnim situacijama. Rekao je: „Jednostavno, uvijek sam se družio samo s mladim ljudima.“

Ne znam je li on mislio na fizički mlade ljude, ili na duhom mlade ljude, ali znam za sebe. Ja se uglavnom družim s ljudima koji su duhom mladi, koji su veseli, koji svoje životne situacije koriste kao priliku za razvoj. Moji prijatelji su ljudi svih godina, ali su svi mladi.

Mlad je svatko tko se odluči biti mlad.

Ako smo u duši mladi tada nas nitko ne davi s dobronamjernim savjetima, nego nas uvažava i pita za mišljenje, bez obzira na godine.

 

Kolumna objavljena: 20. listopada 2010.

Autorica: Natali Luks