Konkurencija ili "Slučaj dvaju kafića"

Godinama sam ljetovala u jednom lijepom primorskom mjestu. Imala sam svoj omiljeni kafić u kojem sam na kraju dana voljela popiti kavu i pojesti sladoled. Problem je bio u tome što je uvijek bio pun, pa su svi zainteresirani sjedili na rivi i čekali da se netko digne i oslobodi im mjesto. Ne bih to spominjala kao nešto posebno da pored tog kafića nije bio i drugi kafić koji je istodobno bio prazan. To me zaintrigiralo, pa sam počela pratiti „slučaj dvaju kafića“. U prvih nekoliko godina kafići su se razlikovali po stolovima, stolcima i suncobranima, a onda se jedne godine onaj prazni kafić opremio istim stolovima, stolicama i suncobranima. Razdvajalo ih je samo postavljeno zelenilo, pa su neupućenom gostu izgledali kao jedan kafić. Kad sam to vidjela pomislila sam da je možda gazda punog kafića kupio onaj prazni. Međutim, situacija je i dalje bila ista - gužva i navala na jedan kafić i prazni stolci u drugom kafiću.

Konkurencija ne postoji ako imamo jedinstveni proizvod
Razmišljala sam zašto ne želim sjediti u onom drugom kafiću kada su jedan pored drugoga, imaju istu ponudu i istu opremu. Shvatila sam da me jednostavno nije privlačio, bez ikakvog racionalnoga razloga.

I kad sam već uzela slučaj zdravo za gotovo, dogodilo se „čudo“. Iznenada su oba kafića bila puna gostiju, iako se ništa vidljivo nije dogodilo. Odlučila sam istražiti misterij kafića do kraja. I otkrila sam - te je godine prazan kafić promijenio gazdu.

U tom sam slučaju definitivno shvatila da konkurencija ne postoji ako imamo jedinstveni proizvod. Što je to?

Nedavno je u Zagrebu gostovao Michael Porter, svjetski stručnjak za konkurentnost. Njegova formula uspjeha glasi: jedinstveni proizvod za višu cijenu (i još štošta, vrijedi proučiti). Nisam bila na predavanju koje je održao našim gospodarstvenicima, ali sam u tisku pročitala da im je rekao da je ključ uspjeha jedinstvenost i neponovljivost.

Iako on uglavnom daje savjete vladama, velikim kompanijama i korporacijama, njegova je formula uspjeha univerzalna i općeprimjenjiva. U budućnosti će napredovati samo oni poduzetnici, tvrtke i nacionalna gospodarstva što svoju poslovnu strategiju budu temeljili na originalnim rješenjima i jedinstvenim proizvodima, koji nemaju konkurenciju.

Kako otkriti jedinstveni proizvod?
Sama logika govori da konkurenciju ne može imati nešto što je jedinstveno, dakle različito i neusporedivo. Jedinstveni proizvod nije ni bolji ni kvalitetniji od drugih sličnih proizvoda. On je jednostavno drukčiji, jer ima ono nešto što drugi nemaju i ne mogu imati, jer je originalna kreacija. Može se imitirati i kopirati, ali ga drugi ne mogu reproducirati i prisvojiti.

Kako ga otkriti i prepoznati?

Prvi je korak osvijestiti da ga stvara jedinstveno biće, a to smo mi, i to svojim stvaralačkim radom. Drugim riječima, jedinstveni proizvod možemo otkriti tek kad svoju energiju prestanemo trošiti na usavršavanje slike o sebi te na potrebu da budemo posebni i savršeni. Ako želimo otkriti i prepoznati svoj jedinstveni proizvod, tada je neophodno da svoju energiju usmjerimo na istinu o sebi - svijest da smo jedinstveno i u svojoj suštini već savršeno biće.

Drugi korak jednako je važan, a to je svijest da na razini potencijala već imamo jedinstveni proizvod i da ga jedino trebamo materijalizirati. Mnogi ljudi to ne znaju i zato imitiraju druge. Ne prepoznaju ga, jer imaju predrasude što bi to trebalo biti i kako izgledati.

Svaka roba ima svoga kupca
Imam rođaka koji je neumorno tragao za pravim proizvodom i okušavao se u raznim poslovima. „Osjećam da bih čuda radio, samo da pronađem pravi proizvod kojim bih poslovao“, odgovarao bi mi uvijek na moje obično pitanje: „Kako si, kako ide?“ Godine su prolazile, a on je uporno tražio svoj pravi proizvod. Napokon je odustao od očekivanja da će ga pronaći i „baš nekako tada“, spletom okolnosti, počeo se baviti turizmom. Iznenadio se kad je otkrio da je to onaj pravi proizvod koji je cijelo vrijeme tražio, a bio mu je ispred očiju. To što govori strane jezike i što ima veliku kuću na moru odjedanput su postali očigledni pokazatelji njegova „pravog“ proizvoda, koji do tada nije vidio, jer ga je tražio umom, a ne srcem.

Usudimo se priznati (za početak sami sebi) što je to što želimo raditi i u čemu smo najbolji, bez zabrinutosti o konkurenciji, jer sada znamo tajnu jedinstvenoga proizvoda - on zrači našom energijom i privlači one kupce kojima upravo treba proizvod takve kvalitete i vibracije. Oni toga ne moraju biti svjesni, ali je važno da mi znamo da naš proizvod „sam sebe prodaje“ i da uvijek ima netko tko ga treba. Narod to lijepo kaže: „Svaka roba ima svoga kupca.“

X-faktor je ljubav
Cijena, kvalitet i dostupnost nisu više jedine komparativne prednosti, iako su integralni dio jedinstvenoga proizvoda. Njegova privlačnost i atraktivnost izvire iz naše samosvijesti o sebi i svojem proizvodu, o našem x-faktoru.

Na „slučaju dvaju kafića“ to se odlično vidi. Gazda u prvomu kafiću zasigurno je radio iz srca, iz stvaralačkog kanala. To su ljudi osjećali u ozračju prostora, i to je bilo ono što ih je privlačilo. Gazda u praznom kafiću pokušavao je imitirati „originalni proizvod“, ali naravno bezuspješno. Imitaciji fali nešto bitno. A to je duh i ljubav.

Jedinstveni proizvod jest onaj što smo ga stvorili radom koji volimo i kojim želimo opskrbiti druge ljude, jer nas to veseli. A oni nam uzvraćaju također veseljem, jer su sretni i zadovoljni što su dobili upravo ono što im treba.

Kolumna objavljena: 10. lipnja 2009.

Autorica: Natali Luks