Moć riječi
Sigurno ste se puno puta uvrijedili samo zato što vam je netko rekao ružnu riječ ili još gore - ako vam nije rekao ni jednu riječ. Isto ste tako letjeli do neba kad vam je bila upućena lijepa riječ.
Riječ ima veliku moć. Iza nje stojimo mi takvi kakvi jesmo. A kakvi smo to?
Ovisi o tome kako se doživljujemo. Ako smo svjesni da smo božansko Biće, tada naše riječi imaju stvaralačku moć i pune su ljubavi, zahvalnosti i blagoslova, ali ako se doživljujemo kao jadno i grješno Biće, tada naše riječi imaju rušilačku snagu i pune su straha, osude i mržnje.
Na isti način doživljujemo i riječi drugih ljudi. Ako smo svjesni Sebe, tada riječi drugih ljudi doživljujemo sa zahvalnošću i blagoslovom, ali ako smo u egu tada nas riječi drugih ljudi povrjeđuju i uznemiruju.
Smatram da je važno da nešto više kažem o riječima, jer sam svjesna njihove moći, a znam koliko im se malo pridaje važnosti.
„Draga, dugo mi se već ne javljaš, zar si me zaboravila, ja stalno mislim na tebe.“
Što prepoznajete u ovim riječima? Netko će prepoznati optužitelja, netko osobu koja traži ljubav, a netko osobu koja šalje neku poruku.
Dakle, riječ je odličan pokazatelj našeg stanja svijesti. Ne moramo nikoga pitati što će nam se dogoditi u budućnosti, dovoljno je da obratimo pozornost na svoje riječi. I što one kažu, tako će i biti, naravno, ako ih ne promijenimo.
Počnite mijenjati svoj rječnik
Zamislite situaciju u kojoj srećete poznanika i on vam postavi obično pitanje: „Kako ste?“ Ako smo jedva dočekali nekoga da možemo reći kako nam je grozno na poslu jer nas iskorištavaju, a malo plaćaju, da nas djeca ne razumiju, da nemamo dovoljno vremena za svoj hobi, da smo bolesni…da, da, da i u nedogled, tada nam riječi služe da izbacimo svoju muku.
Samo su dvije opcije kako će razgovor teći dalje. Prva je da nam poznanik kaže da se žuri i da je stao samo da nas pozdravi, a druga je da i on u nama prepozna osobu s kojom može zajedno kukati i ogovarati „krivce“ za svoju muku te da se zajedno nastavimo družiti jer smo našli „srodnu dušu“.
Ako stalno ponavljamo nisam, nemam i ne znam, tada to ukazuje da imamo sirotinjsku svijest, pa ako želimo promijeniti svoja životna iskustva, trebamo mijenjati svoj rječnik.
Kao prvo izbacimo riječi kojima opisujemo druge ljude, posebno ako ih okrivljujemo i optužujemo i počnimo o drugima govoriti samo činjenice. Na primjer, nećemo reći da je netko sposoban ili nesposoban, nego ćemo reći da je učinio ili načinio to i to; nećemo reći da je bezobrazan, nego ćemo reći činjenice što je učinio; nećemo reći da ona nije lijepa nego ćemo reći da izgleda tako i tako. Nakon nekog vremena počet ćemo govoriti u prvom licu - ja mislim da je on nesposoban, ja se osjećam povrijeđenom, meni ona nije lijepa. To je prvi korak prema shvaćanju da su ljudi takvi kakvi jesu, a mi im dajemo značenje prema svojim kriterijima.
Ako nam netko učini nepravdu ili nas povrijedi, tada mu trebamo biti zahvalni što nam ukazuje da imamo neki problem sami sa sobom, jer se inače ne bismo tako osjećali.
Trebamo li reći sve što mislimo?
Ljudi me često pitaju trebaju li reći sve što misle jer im se čini da nema smisla govoriti onome tko ih neće razumjeti. Treba govoriti uvijek kada želimo nešto reći i treba govoriti onima kojima želimo nešto reći, jer govorimo zbog sebe, a ne zbog drugih. Drugi nam samo služe da prime sadržaje naše svijesti i zato im istinski trebamo biti zahvalni. Ako govorimo iz srca ono što mislimo i kako se osjećamo, svi će nas razumjeti.
Drugi nas ne razumiju samo kad želimo ostaviti dojam, kad želimo dobiti potvrdu da vrijedimo, kad govorimo jedno, a mislimo drugo, kad riječi koristimo za manipulaciju i kontrolu.
Najjednostavnije je biti uvijek iskren i ne razmišljati o drugim ljudima i njihovim reakcijama. Tada ne možemo pogriješiti, a ljudi će nam vjerovati. To je preduvjet za dobru suradnju i partnerstvo. Dolazi vrijeme u kojem će iskrenost biti jedina poslovna etika. Današnja ekonomska situacija rezultat je mišljenja da se samo neiskrenošću (nepoštenjem) može uspjeti i napredovati, a da iskren i pošten čovjek mora teško i naporno raditi za koricu kruha. To jednostavno nije istina, nego je to kolektivno uvjerenje, i dok ga budemo imali, tako će nam i biti.
Kao drugo valja obratiti pozornost na svoje riječi kad opisujemo svoja iskustva. Izbacite tri opasne riječi: nisam, nemam i ne znam.
Riječ nisam opasan je virus koji nas truje i prepredeno uništava, jer se tom riječju poriče Postojanje, Bog i na taj način prekida kontakt s dušom i duhom. Zbog toga je nisam naš jedini grijeh.
Tri virusa - nisam, nemam i ne znam
Promotrimo koliko puta dnevno kažemo nisam sposoban, nisam lijepa, nisam bogat, nisam slobodna, nisam snažan, nisam zdrava… Kada god to izgovorimo, oduzeli smo sami sebi mogućnost da tu vrijednost ostvarimo.
Istina je vrlo jednostavna i izgleda nevjerojatno da se krije u jednoj „običnoj“ riječi - jesam.
Druga jednako tako pogubna riječ jest - nemam, jer što god mislimo da nismo, to i nemamo. Ako mislimo da nismo sposobni, ne ostvarujemo sposobnost, ako mislimo da nismo lijepi, ne ostvarujemo ljepotu, ako mislimo da nismo bogati, ne ostvarujemo bogatstvo, ako nismo zdravi, ne ostvarujemo zdravlje...
Stoga i taj virus pod hitno trebamo izbaciti iz svog rječnika. Kad primijetimo kako govorimo da nemamo novca, stanimo i recimo činjenicu - imam deset kuna ili imam jednu kunu, jer pretpostavljam da svatko ima jednu kunu. Ako nas netko pita kako zdravlje, recite činjenicu da ste zdravi, jer je to istina. Tijelo se ne može razboljeti, ali se u njemu mogu događati procesi koje zovemo bolest. Nitko nas ne pita imamo li neki proces u tijelu preko kojega trenutno učimo o Sebi, nego nas pita kako zdravlje, a zdravlje je kako vidimo uvijek odlično. Isto je i s ostalim vrijednostima, jer ih sve već imamo u svojoj svijesti - i posao i blagostanje i sigurnost i slobodu. Sve već imamo, samo to trebamo osvijestiti i ostvariti u svakodnevnom životu.
To je dovoljno da zauvijek izbacimo riječ nemam i da je pretvorimo u imam. Riječ imam kamen je temeljac na kojem se gradi svijest o blagostanju i napretku. A kad promijenimo svoju svijest, promijenit ćemo i svoj svijet.
Koliko je to jednostavno, toliko je i lako, jer u svakom trenutku nešto govorimo. Samo trebamo postati svjesni svojih riječi.
Ne znam treći je virus jer onemogućuje kontakt s univerzalnim poljem Znanja, odnosno s duhovnom inteligencijom koja sve zna što trebamo znati. Zato je Sokrat bio mudar čovjek - znao je ovu istinu kad je rekao: „Ja znam da (ja) ništa ne znam.“
Ja znam znači da znamo da su nam u svakom trenutku dostupne sve potrebne informacije kako bismo uspješno ostvarili svoju zadaću, te da samo moramo znati postaviti i višoj svijesti proslijediti pravo pitanje i pričekati odgovor.
Ako ne dobijemo odgovor, to znači da je to tada najbolji odgovor na postavljeno pitanje.
Kolumna objavljena: 30. lipnja 2010.
Prethodna kolumna: Valuta
Autorica: Natali Luks