„Moderna vremena“
Vozim se u tramvaju i „prisluškujem“ prepoznatljiv razgovor u ova naša „Moderna vremena“.
„Kad ideš na more?“ prijateljica pita prijateljicu. „Čuj stara, ove godine sam fakat u dilemi, jel’ klincima omogućit deset dana kupanja, il’ novce čuvat’ za jesen, vi’š kaj nam se sprema. Zbilja mi je riskantno sprčkat’ novce na luksuz, a pitam se jel’ bum imala za osnovno“, odgovara prijateljica i puna suosjećanja pita: „A kaj ti planiraš?“ „Ja uopće nisam u dilemi, jer sam dobila otkaz, pa nemam nit’ za osnovno“, odgovara prijateljica.
Razgovor se nastavlja, a ja izlazim iz tramvaja i neko vrijeme kao ukopana stojim na tramvajskom stajalištu te razmišljam o svojoj situaciji. Da je netko u tramvaju fizički posrnuo i pao, sigurno bih mu priskočila u pomoć. Tužna sam što isto tako nisam mogla „priskočiti“ i „pomoći“ svojom istinom o novcu.
Priznajem, to je moj problem. Htjela bih da što više ljudi shvati što je pravi uzrok i pravo rješenje financijskih problema. Zato sam sretna što ovu kolumnu koristim kao takvu mogućnost i što svaki dan ima sve više svjesnih ljudi. To me smiri kada me uhvati tuga.
Međutim, istovremeno znam i istinu, a to je da se sve događa kako treba i kada treba i na način koji treba. Znam da svatko ima svoje vrijeme, da je moja zadaća izražavati svoju istinu, a srest ćemo se kada bude trebalo i ako bude trebalo.
Novac je pitanje osjećaja
Pitanje novca univerzalna je i bezvremenska tema, a ova naša sadašnja situacija nije ništa novo. Samo je drugi povijesni kontekst u kojem se ponavlja ista tema. Do sada smo vjerovali da se financijsko pitanje može riješiti pravednom (pre)raspodjelom svjetskoga bogatstva. Dizale su se revolucije, ali se ništa bitno nije dogodilo. I dalje postoje ljudi koji imaju i koji nemaju, bogataši i sirotinja. Za bogataše mislimo da su svoj kapital stvorili izrabljujući druge ljude, prijevarom i nepoštenjem, a za sirotinju da je iskorištena, izrabljena i poštena.
To je vrlo opasna teorija ako želimo postati financijski slobodnom osobom. Jer podjela na bogate i siromašne stvara iluziju da naše financije ne ovise o nama, već o pohlepi drugih ljudi što nam kroje sudbinu koja nam ne odgovara i našoj potrebi da promijenimo druge ljude i okolnosti.
Međutim, novca nemamo zbog naših uvjerenja (osjećaja) o novcu. Da, dobro ste pročitali, novac je pitanje osjećaja. Ako osjećamo da nemamo dovoljno novca za sve što želimo i za sve što nam treba, tada ga nikada nećemo imati dovoljno, bez obzira koliko zarađujemo i kakva nam je objektivna situacija. Ako imamo osjećaj da nemamo dovoljno ni za osnovni standard (stan i hranu), tako će nam i biti u životu. To je zakon materijalizacije koji glasi: što osjećamo, to materijaliziramo.
Odakle dolaze osjećaji?
Osjećaji izviru izravno iz naše vjere. Na primjer, ako vjerujemo da drugi odlučuju o našim financijama, bit će kako vjerujemo. Zato je važno preuzeti odgovornost za svoj novac i vjerovati da jedino mi sami odlučujemo o svojem novcu i o tome što ćemo osjećati, neovisno o objektivnim okolnostima u kojima se nalazimo. Ta će nam spoznaja stvoriti osjećaj sigurnosti, koji je temelj financijske slobode.
Kupovanje - povećavanje standarda ili trošenje novca?
Važno je također povjerovati da je novac inteligentan i da ne dolazi ljudima koji o njemu imaju loše mišljenje i negativne emocije. Dobra je vijest da se financijska inteligencija može naučiti, odnosno osvijestiti, jer svi imamo prirodnu sposobnost slobodno stvarati i surađivati s drugim ljudima, to jest ostvarivati prihode. Djeca pokazuju urođenu sposobnost za trgovinu, koju kasnije izgube, zbog krivnje da ne zaslužuju i zbog straha od neuspjeha.
Recimo da želimo kupiti cipele. Ako mislimo da nemamo dovoljno novca, a ipak kupimo cipele, tada će se naš osjećaj nemanja povećati. To je trošenje. Ako pak mislimo da će nam ta kupovina uvećati standard ili jednostavno uvećati dobar osjećaj što imamo baš te cipele, tada je to investicija. Razlika je upravo u osjećaju. Prilikom trošenja uvećavamo osjećaj nemanja, a prilikom investiranja uvećavamo svijest obilja. Zato je važno da se prilikom kupovine prvo zapitamo koji nas osjećaj motivira.
Sve dok budemo imali ego-osjećaje u vezi s novcem, bit će nam neugodno i primati i davati novac. Prilikom primanja osjećat ćemo nelagodu zbog krivnje da ga ne zaslužujemo, a prilikom davanja osjećat ćemo frustraciju zbog osjećaja gubitka.
Ukratko, ako želimo biti financijski slobodni, prvo trebamo napustiti sirotinjsku svijest koja stvara osjećaj da nemamo dovoljno, jer se taj osjećaj uvećava proporcionalno s ostvarenjem zarade. Zato su bogataši najsiromašniji ljudi na svijetu (većina ih ima sirotinjsku svijest). Zbog tog osjećaja nemaju nikada dosta, jer im hrpa novčanica ne može stvoriti osjećaj blagostanja. Novac ulažu da bi ga imali više. Ali novac je inteligentan, pa ih napušta i odlazi onima koji ga uvijek koriste za opću dobrobit.
Kolumna objavljena: 15. srpnja 2009.
Autorica: Natali Luks