Nema besplatnog davanja

U svakom kontaktu izmjenjujemo energiju u nekom obliku i uvijek dobivamo i primamo upravo onoliko koliko smo energije uložili. Pitanje je samo u kojem smo je obliku dali, a u kojem obliku želimo dobiti potvrdu da ju je primatelj primio. 

Ako mislimo da smo nekome nešto besplatno dali, to samo znači da smo to (nesvjesno) naplatili nekom nefinancijskom valutom. Nemoguće je nešto dati, a da naš primatelj nije uložio istu količinu energije da to primi. Međutim, ako nismo svjesni valute kojom nam je primatelj potvrdio naše davanje tada vjerujemo da smo nešto besplatno dali.

Bez ulaganja svoje energije nitko ništa ne može dobiti, pa je zabluda da netko može ostvariti svoj prihod i standard bez ulaganja svoje energije.

Naš interes je sredstvo plaćanja
Evo, sada, dok pišem ovaj tekst ulažem svoju energiju u pisanje (svoj proizvod), a vi upravo sada, dok ovaj tekst čitate, ulažete svoju energiju u čitanje i razumijevanje teksta (svoj standard). Ja sam se izrazila i na taj sam način predala svoj proizvod. Za uzvrat sam dobila vašu pažnju i vaš interes i tako ostvarila svoj prihod. Hvala, bez obzira na to sviđa li vam se tekst. Tako ste mi platili. Moja valuta je vaš interes. Zato ne mislim da sam dala nešto besplatno, jer bi to značilo da sam ja uložila energiju u davanje, a da čitatelji nisu uložili svoju energiju u primanje. To jednostavno nije moguće - da ja ostvarujem svoj prihod (osjećaj zadovoljstva što prenosim svoje spoznaje i potičem druge osvijestiti svoju vrijednost), a da istovremeno čitatelji ne ulažu svoju energiju da prime moj proizvod i ostvare svoj standard.

Srela sam neki dan mladu kolegicu koja me pozvala na kavu s molbom da joj pomognem riješiti problem u svezi s naplaćivanjem njezinoga rada. Potužila mi se kako bi s jedne strane željela ljudima besplatno pomagati, ali se s druge strane plaši da tada neće moći plaćati svoje račune. Potpuno sam je razumjela, jer sam i sama bila u istom konfliktu na početku svoje „karijere“. Pitala sam je zbog čega želi da samo ona ulaže svoju energiju u tom odnosu. Odmah mi je odgovorila da joj je dovoljno zadovoljstvo kad nekome pomogne. „Znači da već naplaćuješ svoj rad, ali nisi svjesna da ti je valuta osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva“, pokušala sam objasniti.

Zadovoljstvo ne plaća račune?
„Da, ali to nije novac, jer svojim osjećajem zadovoljstva ne mogu platiti račune“, pobunila se. „Draga moja, zato i imaš problem, jer ne razumiješ pravu prirodu novca“, rekla sam na takav način da joj nije preostalo ništa drugo nego me zamoliti da joj objasnim pravu prirodu novca.

„E, pa slušaj me onda dobro“, nastavila sam s olakšanjem, jer sam osjetila da je bila spremna prihvatiti moju poruku. „U svezi s novcem moraš razumjeti dvije osnovne stvari. Prvo, nikada ne radiš besplatno ako si svjesna da tvoj rad koristi drugim ljudima i doprinosi općoj dobrobiti. Kao drugo, novca nema bez drugih ljudi koji trebaju tvoje usluge i spremni su uložiti svoju energiju da prime tvoj proizvod. Kada to dvoje zaista shvatiš, tada ne brini za račune. Oni će biti redovito plaćeni.“

To joj je bilo važno razumjeti, pa je rekapitulirala moje riječi: „Hoćeš reći da više neću morati brinuti o računima kad postanem svjesna da dajem svojim radom i doprinosom, a primam (od Boga) preko svojih osjećaja? Hoćeš reći da je pravi novac o kojem ti pričaš zapravo osjećaj zadovoljstva što nekome koristi moj uradak. I hoćeš reći da tada o valuti ne trebam brinuti, jer će mi novac stići na najinteligentniji način?“

„Da, to hoću reći.“

Nakon nekoliko dana nazvala me da mi kaže kako je počela i financijski naplaćivati svoj rad. Namjerno sam se pravila iznenađena: „Pa zar ti nije dovoljno samo zadovoljstvo i dobar osjećaj? S veseljem mi je odgovorila: „Napokon sam shvatila da mi drugi uvijek plaćaju, da ja uvijek primam kada dajem i da su moji osjećaji zadovoljstva moja jedina plaća. Oslobodila sam se krivnje da druge zakidam ako financijski izražavam vrijednost svog rada. Napokon sam shvatila da je novac osjećaj zadovoljstva što moj rad koristi drugima i da taj osjećaj rezonira i povezuje me s drugim ljudima. Sada mi je zaista svejedno na koji ću način naplaćivati svoj rad jer znam da financijska inteligencija „brine“ o valuti.

I još nešto, zavoljela sam novac zbog njegove predivne uloge koja svima omogućuje slobodu da se ostvarujemo na dobrobit svih drugih. Zato ti od srca želim platiti za tvoj doprinos što sam došla do ovog uvida i tako uvećala svoju financijsku svijest“.

Jedanput dajem, a dva puta primam
Hvala Bogu, shvatila je što je novac i kako bez njega nema povezanosti ni energetskog protoka između ljudi.

Odgovorila sam kao i uvijek: „Već si mi platila, ali će mi biti zadovoljstvo primiti i financijsku priznanicu, koja mi potvrđuje da uspješno ostvarujem svoju zadaću.“

Važno je znati da smo uvijek plaćeni. Moji klijenti se začude kad im kažem da ja jedanput dajem, a dva puta „primam“. Prvi put „primam“ prihod (zadovoljna sam) kada klijent pristane na suradnju, a drugi put sam zadovoljna kad ostvarim prihod - kada mi plati. Tako mi se osjećaj zadovoljstva uvećava i nikad mi nitko ne može biti dužan. To tako jest, samo što malo ljudi zna i primjenjuje ovu istinu.

Na kraju, nemojte pobrkati besplatno davanje (koje ne postoji) s darivanjem.

Vjerujemo da besplatno dajemo samo kada nismo svjesni svoga doprinosa, sinergije ulaganja i sredstva plaćanja. Darujemo kad nam je valuta zadovoljstvo primatelja što prima naš dar. Darivanje je predivna energija i zato zaslužuje posebnu kolumnu to više što većina ljudi ne zna darivati.

Kolumna objavljena: 23. prosinca 2009.

Prethodna kolumna: Svjesna štednja

Autorica: Natali Luks