Novac primamo preko drugih ljudi
U ovoj kolumni objasnit ću razliku između pojmova primiti i dobiti te pokušati opisati zbog čega većina ljudi ne pravi psihološku razliku između pojmova primiti novac i dobiti novac. U razumijevanju te razlike nalazi se rješenje problema s naplaćivanjem.
Poslužit ću se semantikom da prvo objasnim razliku između značenja riječi primiti i dobiti. Prema hrvatskom enciklopedijskom rječniku primiti znači: „uzeti ono što je nematerijalno; dobiti ono što je upućeno, poslano; preuzeti (pošiljku); prihvatiti, a dobiti znači: „doći u posjed ili primiti ono što se do tada nije imalo; zaraditi; steći“.
Ako se ovi pojmovi doslovno primijene na novac, tada bi:
• primiti novac značilo primiti nematerijalnu dimenziju novca,
• a dobiti novac značilo bi doći u posjed fizičke dimenzije novca, koja se očituje kao posjedovanje novčanih sredstava.
Ova dva pojma točno, jasno i precizno opisuju što se događa kada primamo, a što kada dobivamo novac, odnosno opisuju nematerijalnu (duhovnu) i materijalnu (fizičku) dimenziju novca.
Funkcija duhovne inteligencije
Problem s novcem imamo ako zanemarimo njegovu nematerijalnu - duhovnu dimenziju, odnosno ako ga isključivo poistovjetimo s njegovim fizičkim očitovanjem. Većini ljudi ne pada na pamet da u novcu ima nešto dobro - duhovno. Doživljavaju ga isključivo kao materijalnu kategoriju i kao nužno zlo bez kojeg se ne može (pre)živjeti i uvjereni su da ga je izmislio sam vrag (ego).
To je sve točno, ali samo ako smo se poistovjetili s fizičkom dimenzijom postojanja i nemamo sposobnost spoznavanja šire perspektive. S takvom sviješću i Sebe doživljujemo samo kao dušu, tijelo i um (osobu), bez duha. Takva svijest (ego) priznaje postojanje samo onome što se može fizički percipirati i mentalno pojmiti. Razumljivo je da nam je tada novac samo valuta. Međutim, to je potpuno odvajanje novca od njegove stvarne funkcije, njegove biti, bez koje njegovo postojanje nema svrhu.
A upravo je svrha novca ujedno i njegova duhovna dimenzija. Novac je funkcija duhovne inteligencije kojoj je zadaća spajati ljude i omogućiti im slobodno i uspješno funkcioniranje u zajednici.
Novac šalje "svemirska banka"
Neosporno je da živimo u materijalnom svijetu u kojem se sve očituje kao oblik (fizički, mentalni), ali je isto tako činjenica da taj svijet po - kreće duh. Tamo gdje nema duha nema niti života. Zato bi nam prva zadaća trebala biti što prije produhoviti i osvijestiti Sebe i sve aspekte svojega života.
Na području financija to znači osvijestiti pravu prirodu novca. Tek tada postižemo unutarnju sigurnost i sposobnost da novac slobodno primamo, jer primiti možemo samo ako smo svjesni od koga primamo i onoga Tko prima.
Primamo samo od Boga, zapravo već smo sve primili, ali potvrdu primanja ostvarujemo tek u momentu predavanja, odnosno kada od drugih ljudi dobijemo potvrdu (novčanice, zahvalnost) da smo im svoj proizvod predali.
Pošiljatelj prihoda je „svemirska banka“ koja nam uvijek i nepogrešivo isporučuje točno onoliko novca koliko smo stvaralačke energije (u obliku proizvoda) predali drugim ljudima i svijetu oko sebe. Znači, prihode primamo kao i svaku drugu nagradu za naš doprinos u igri stvaranja u kojoj novca imamo onoliko koliko stvaralačke energije oslobodimo i materijaliziramo.
Očekujemo li jack-pot od same sudbine?
Ali ako ne vjerujemo da tako svemir funkcionira, tada mislimo da je novac samo nešto materijalno i ograničeno i da s nama nema nikakve veze. Tada vjerujemo da ga posjeduju drugi ljudi koji određuju koliko ćemo ga dobiti i hoćemo li ga uopće dobiti. Smatramo da ga prvo trebamo zaraditi (zaslužiti) da bismo ga dobili kao naknadu za uloženi trud i priznanje za svoju vrijednost. Život smo pretvorili u čekaonicu, pa stalno nešto očekujemo od drugih: nasljedstvo, dar, pomoć, milostinju… Ili možda očekujemo jack-pot od same sudbine?
Znači, problem s naplaćivanjem rada imat ćemo sve dok mislimo da o našem prihodu odlučuju drugi ljudi i okolnosti, to jest oni za koje mislimo da posjeduju novčana sredstva. Sve dok ne shvatimo da se novac (inteligencija koja spaja ljude) ne može posjedovati bit će nam neugodno reći svoju cijenu i naplatiti svoj rad.
Zašto? Zato što novac poistovjećujemo samo s fizičkom razinom, pa ga stoga i želimo dobiti samo na toj razini. Osjećaj neugode je zapravo pokazatelj da nismo u kontaktu s pravom prirodom novca i pravim motivom rada.
Novac ne primamo od drugih ljudi, nego preko njih
Problem ćemo riješiti tek kad shvatimo da novac istovremeno egzistira na dvije razine postojanja te da se primanje na duhovnoj razini i dobivanje na fizičkoj razini događa istovremeno. Na fizičkoj razini ga dobivamo kao zaradu, a na višoj razini svijesti ga istovremeno primamo kao prihod - „nagradu“ za naše stvaralačko izražavanje i doprinos općoj dobrobiti.
Tada znamo da novac ne primamo od drugih ljudi, nego preko ljudi.
Ne trebamo brinuti o količini novca potrebnog za ostvarenje standarda, jer novac je duhovna inteligencija koja točno zna mjeru našeg doprinosa u zajedničkom stvaranju. Sve manje i više od toga, ionako nije novac, već iluzija novca, pa čak ako je i materijaliziramo na svome računu. Jer mjeri nam se mjerom kojom mjerimo.
Kolumna objavljena: 3. lipnja 2009.
Autorica: Natali Luks