Knjiga: SVJESNI IZBOR

 

Točka motrišta Starog obrasca

Kako smo na nižoj razini svijesti zaboravili Tko smo (biće, postojanje, svijest) i Što smo (praznina, neoblikovana energija), to smo se poistovjetili samo s pojavnim oblikom Sebe. Na taj smo način izgubili svjesni kontakt sa svojom duhovnom biti i vjerujemo da smo fizička osoba. Tu neistinu održava energija poricanja na kojoj se temelji Stari obrazac.

Točku motrišta Starog obrasca prepoznat ćemo po uvjerenjima: Ja sam osoba, Osoba zna i Ja sam vrijedna/nevrijedna osoba i zato zaslužujem/ne zaslužujem što želim.

Prvo uvjerenje Starog obrasca Ja sam osoba nastalo je poricanjem svojega postojanja, svoje duhovne biti, čega nismo svjesni, jer poricanje duboko potiskujemo. Potiskivanje traje dok se duhovno ne probudimo. To je točka motrišta iz koje izviru sva ego-iskustva, pa ju treba osvijestiti želimo li je zamijeniti točkom motrišta Ja sam Ja.

Poricanja vlastita postojanja nismo svjesni. Razlogom je to što svatko misli da postoji, da je živ jer je fizički rođen, jer diše, misli i osjeća.

Naše se postojanje međutim ne svodi (samo) na fizičko, nego i na duhovno postojanje. Sve dok smo poricanjem otuđeni od svoje duhovne biti, koja nas ispunjava i čini živima, ne možemo reći da smo zaista živi i da istinski postojimo.

Poricanje postojanja stvara duševnu bol iz koje nastaju svi oblici ljudske patnje i fizičke boli. To je naš jad i sramota. Plašimo se da se ne otkrije da smo bez duha prazni. To je intima koju skrivamo dok se u svojoj svijesti ne vratimo Sebi i Bogu. To je razlogom što smo „zatvoreni“, zbog čega nam je nelagodno u prisutnosti drugih ljudi i neugodno nam je izražavati osjećaje. Bojimo se svoje intime i skrivamo je kao zmija noge. Poricanje bića u našoj se svijesti očituje kao osjećaj bezvrijednosti i nesavršenosti.

Poricanjem svoga postojanja automatski poričemo i svoju svijest, koja je jedini istinski izvor znanja. Zbog poricanja svijesti nastalo je drugo uvjerenje Starog obrasca: Osoba (um) zna, pa umom želimo dokučiti odgovore na bitna pitanja. Ne znamo da istinsko znanje već imamo i da ga moramo samo osvijestiti, a svjesnost je svjetiljka koja to omogućuje. Stoga je korisna svjesna izjava: Ja sam svjesna da sam svjesna.

Poricanje svijesti doživljujemo kao osjećaj da ne znamo što nam je istinska zadaća, koja je svrha našega života i kako ćemo ostvariti ono što želimo. Potrebu za znanjem zadovoljavamo skupljanjem informacija, ali što se više oslanjamo na vanjske informacije, to smo udaljeniji od svoje svjesnosti koja nas spaja s našom sviješću i jedinim pravim znanjem.

Zato kažemo da su ljudi koji poriču svoju svijest nesvjesni ljudi jer se isključivo služe svojim umom kako bi objasnili što im se događa u životu.

Zbog poricanja svijesti nismo u kontaktu sa svojom duhovnom inteligencijom, jer nas s njom povezuje svjesnost, pa se oslanjamo na svoj um i potrebu za stalnom kontrolom (kada, gdje, zašto, s kim). Stoga nemamo povjerenja u duhovno vodstvo, pa želimo sve unaprijed znati i kontrolirati. Želja za kontrolom svake situacije ne dopušta umu smiriti se ni za trenutak i okrenuti se prema istinskom izvoru znanja. Tek kad odustanemo od kontrole i skupljanja informacija te uđemo u mentalni mir, bit ćemo spremni primati istinsko znanje.

…

 

Točka motrišta Novog obrasca

Novi obrazac temelji se na energiji prihvaćanja tako da njegovim osvješćivanjem podižemo svjesnost na višu razinu. Obrazac je usklađen s istinom koju ne možemo percipirati osjetilima ni predočiti ljudskim umom, pa je za njegovo osvješćivanje potrebno intuitivno razumijevanje.

U Novom obrascu svijest o Sebi postaje novom točkom motrišta.

Iako svi ljudi imaju oba mentalna obrasca, svi nemaju aktiviran Novi obrazac jer nisu svi duhovno probuđeni. Za vrijeme zaborava energija prihvaćanja u latentnom je stanju, a aktivira se buđenjem svijesti. Buđenje ne znači trenutačan izlazak iz zaborava, to je proces. U tome procesu od presudne je važnosti razumijevanje Novog obrasca.

Novi obrazac u našoj se svijesti očituje u uvjerenjima: Ja sam Ja, Ja znam Tko zna i Vrijedim samim svojim postojanjem. Ona nas izravno povezuju s našom višom razinom svijesti. Želimo li ga osvijestiti, tada ta uvjerenja moraju postati svjesnim izjavama.

Svjesna izjava motivirajuće je uvjerenje odnosno misao visoke fre-kvencije kojoj je jedina zadaća podsjećati nas na istinu. Ona je neop-hodan alat u duhovnome radu dok se nalazimo u zaboravu, odnosno dok Stari obrazac djeluje i dok ga postupno ne napustimo. Svjesnu izjavu treba razumjeti i vjerovati da je istinita, dok ne spoznamo istinu. U početku to izgleda kao mentalno ponavljanje, ali ako razumijemo da je to naša istina, s vremenom će nam se pojaviti vjera i osjećaj radosti zbog mogućnosti da ostvarimo i spoznamo istinu.

Prvo uvjerenje Novog obrasca glasi: Ja sam Ja. Trebamo ga pretvoriti u svjesnu izjavu i koristiti kao duhovnu praksu, koja je opisana u poglavljima Tko sam ja, Svijest, svjesnost i spoznaja i Svjesna pozornost.

Drugo uvjerenje Novog obrasca glasi: Ja znam Tko zna. Treba ga pretvoriti u svjesnu izjavu Ja znam Tko zna, što će nam pomoći učvrstiti vjeru da jedino Bog zna što nam treba u svakom trenutku.

Iz osobnog iskustva mogu reći da je meni pomogla malo šira verzija iste izjave koja glasi: Ja znam da ja ništa ne znam, ali Ja znam Tko zna. Ponavljajući tu izjavu u svim situacijama u kojima sam trebala nešto „znati“, postupno sam počela osjećati da me vodi neka nevidljiva sila koja mi „stavlja riječi u usta“. To mi je uglavnom omogućilo govoriti i činiti ono što treba. Oslobodila sam se skupljanja informacija koje mi ne trebaju jer sam osvijestila da mi duhovna inteligencija u svakome trenutku daje potrebne upute.

To sam spoznala nakon velike patnje. Prije toga sam vjerovala da moj um treba sve znati, dok me istovremeno, podsvjesno, mučila energija poricanja istinskog znanja, stvarajući osjećaj da ja ništa ne znam. To je u meni izazivalo takvu tjeskobu da sam jednoga dana sama sebi rekla: „Točno je, ja ništa ne znam“, ali sam istodobno spoznala i Tko zna.

…