Upravljanje vremenom

VRIJEME KAO FIZIKALNA MJERA

„Vrijeme je temeljna fizikalna veličina koja obilježava trajanje zbivanja ili razmak između dvaju događaja. Razmak (udaljenost) između tih događaja služi kao osnova za mjerenje vremena. Događanje, promjena i gibanje ne mogu se shvatiti bez vremena. Vrijeme se može uočiti samo po promjeni događanja. Tako se na primjer zemljinom vrtnjom oko njezine osi određuje vrijeme od jednog dana, a njezinim gibanjem oko sunca vrijeme od jedne godine.

Vrijeme je fundamentalna dimenzija svemira, duž koje su događaji poredani od prošlosti prema budućnosti. Pomoću vremena se mjeri „gdje“ se u tome poretku događaj nalazi (kada, tj. u kojem trenutku se zbiva), te koliki su razmaci između događaja ili trajanja procesa (koliko su dugački vremenski intervali).

Razvoj fizike u Einsteinovo doba je pokazao kako opažanja trenutaka i intervala mogu ovisiti o promatraču koji ih mjeri.“ (wikipedija)

Standardna mjerna jedinica za vrijeme je sekunda. Zatim slijede minuta, sat, dan, tjedan, mjesec, godina... Na primjer, kada kažemo da neki posao traje pola sata, svi znamo koliko je trajala ta aktivnost, za razliku od aktivnosti koja je trajala deset minuta ili dva sata.

VRIJEME KAO SUBJEKTIVNI DOŽIVLJAJ

Kako bismo shvatili subjektivni doživljaj vremena potrebno je razumjeti što su to događaj, doživljaj i iskustvo.

Događaj je situacija koja nam omogućuje doživljaj. Doživljaj je naša emotivna reakcija na događaj, dok doživljaj u određenom događaju zovemo iskustvo. Na primjer, kuhanje ručka je događaj, ono što pri tome osjećamo je doživljaj (recimo zadovoljstvo, a može biti i nezadovoljstvo), a sve skupa je iskustvo kuhanja ručka.

Vremenom se mjeri trajanje procesa (događaja), recimo jesmo li ručak kuhali pola sata ili dva sata. Mjere se činjenice. Zbog čega se onda javlja subjektivni osjećaj vremena?

Zbog toga što u prvoj fazi evolucije ljudske svijesti vrijeme želimo doživjeti - kako bismo konačno spoznali što vrijeme jest. Stoga smo svoje doživljaje (u iskustvu) poistovjetili s vremenom, pa umjesto da vrijeme doživljujemo neutralno, isključivo za mjerenje trajanja događaja, mi ga poistovjećujemo s doživljajem.

Naime, činjenično gledajući, potpuno je svejedno jesmo li pola sata kopali kanal ili smo se odmarali u ležaljci na plaži te kako smo se pri tome osjećali. Događaj je u obje situacije trajao pola sata. Međutim, subjektivni je doživljaj da je kopanje trajalo duže od odmaranja, pa zbog identifikacije s vremenom, doživljaj automatski pripisujemo vremenu. Isto tako znamo da kada nešto važno i lijepo očekujemo, da tada osjećamo kako vrijeme „sporo ide“, a ako strahujemo osjećamo da vrijeme „leti“. Kako je moguće da mjera za trajanje događaja hoda i leti? Zar je moguće tu mjeru izgubiti (izgubljeno vrijeme), potrošiti (potrošeno vrijeme)? Čime ćemo mjeriti trajanje događaja danas, sutra, ako smo vrijeme izgubili ili potrošili jučer?

Zbog identifikacije doživljaja s vremenom ne znamo da u našem životu postoje samo iskustva (koja je naš um posložio u linearni slijed događaja). Stoga, umjesto da smo svjesni kako se krećemo od iskustva do iskustva, imamo osjećaj da se krećemo kroz vrijeme. Tom osjećaju pridonosi i naša identifikacija s tijelom, pa nam je starenje tijela vrhunski dokaz prolaznosti vremena. Međutim, istina je da tijelo ne stari, da ono ima svoj „program“ za petogodišnjaka, dvadesetogodišnjaka, pedesetogodišnjaka, osamdesetogodišnjaka. Tijelo ne može imati iskustva. Iskustva ima biće, a tijelo mu služi da u pojedinim fazama života doživi iskustva koja tada treba doživjeti.

Prema tome, vrijeme je fizikalna mjera ako vremenski mjerimo samo činjenice (trajanje događaja) ali je emocionalna kategorija ako se s tom mjerom poistovjetimo. Tada kažemo da ulažemo svoje vrijeme u kuhanje ručka. Zašto to mislimo? Zato što nismo svjesni što zaista ulažemo u iskustvo, što ustvari čini naš doživljaj.

Naš doživljaj čini osjećaj, a osjećaj je naša pokrenuta i uložena energija u iskustvo. Kako nastaje osjećaj detaljno sam opisala u knjizi Svjesni izbor. U ego-svijesti nismo svjesni da u iskustvo ulažemo svoju energiju, pa mislimo da ulažemo svoje vrijeme. Koji paradoks! Ne možemo ulagati nešto što stvarno ne postoji, što je samo mjera. Jedino što stvarno jesmo i što stvarno imamo jest naša energija, i s njom jedino možemo upravljati. Nju doživljujemo, a ne vrijeme. Toliko smo se poistovjetili s vremenom da nam je teško shvatiti da ono ne postoji.

U istini postoji samo vječno Sada. Bezvremenost. Međutim, u vječnom Sada ne možemo doživljavati iskustva, pa stoga čovjek ima dualni um koji mu omogućuje doživljaj. Dualni um je vrijeme polarizirao na prošlost i budućnost. Prošlost su sva naša iskustva koja smo proživjeli do ovog trenutka, a budućnost su naša planirana (još neproživljena) iskustva, od ovoga trenutka.

Dualni um stvara osjećaj vremena tako što uspoređuje različite količine energije uložene u istu aktivnost. Mogu se uspoređivati samo iste aktivnosti. Možemo uspoređivati trčanje maratona i laganu šetnju (hodanje). Za trčanje maratona uložit ćemo, u istom vremenskom trajanju, veću količinu fizičke energije nego na laganu šetnju. Ali ne možemo uspoređivati različite aktivnosti. Na primjer, mentalnu i fizičku aktivnost. Pola sata učenja ne možemo usporediti s pola sata igranja nogometa. To bi bilo isto kao da uspoređujemo kiselo i slatko, iako je i jedno i drugo okus. Različitim vrstama energije zajednička je samo fizikalna mjera za vrijeme: pola sata učenja, pola sata igranja nogometa. A koliko je tko uložio energije, to je subjektivni doživljaj. Netko će uložiti više energije u pola sata učenja nego u pola sata igranja nogometa, i obrnuto. Poznato je da imamo osjećaj kako vrijeme „brže prolazi“ ako radimo ono što volimo, a osjećamo kako „sporije prolazi“ ako ne volimo ono što radimo.

Iako ljudi u ego-svijesti nemaju spoznaju o pravoj prirodi vremena, nemaju ni problema s doživljajem vremena, jer smatraju da tako mora biti: vrijeme je ograničeno, vrijeme prolazi, vremena su teška...

PROBLEM S OSJEĆAJEM VREMENA

Problem s osjećajem vremena nastaje kada se duhovno probudimo i spoznamo što je uistinu vrijeme (vječno SADA) te kad shvatimo da vrijeme u ljudskom životu služi samo kao koristan alat za naša iskustva.

Problem nastaje zbog toga što nas duhovna probuđenost motivira da živimo iz dubine svoje duše te da ostvarujemo čežnje svoga bića i želje svoga srca. Ali to nije moguće, jer nas baš tada, kad mislimo da je sve moguće jer smo shvatili i bezuvjetno prihvatili Tko smo, čeka iznenađenje. Aktivira se Zabrana izražavanja Sebe (detaljno opisana u knjizi Svjesni izbor), koja je u prvoj fazi evolucije ljudske svijesti bila latentna, jer nismo ni mogli izražavati Sebe, pošto nismo ni znali za Sebe.

Nakon što smo shvatili i prihvatili Tko smo, dolazi vrijeme da shvatimo i Što smo - da smo božanska energija koja nam omogućuje da spoznamo Sebe.

Zabrana izražavanja Sebe stvara osjećaj nemoći da izrazimo Sebe. Osjećaj nemoći projiciramo na razna platna, što nam služi kao opravdanje i izgovor zašto ne možemo ostvarivati ono što iz srca želimo. Dva univerzalna opravdanja (platna) su vrijeme i novac. Jednostavno kad konstatiramo da nemamo vremena ili novca sva je priča u svezi naših želja iz srca završena.

Na svu sreću, Zabrana izražavanja Sebe nema nikakve veze ni s novcem ni s vremenom. Ona glasi: "Ne smijem se (stoga i ne mogu) izraziti jer je izražavanje Sebe opasno". Međutim, kad to uvjerenje isprojiciramo na vrijeme ili novac tada stvaramo novo uvjerenje: "Ne mogu izraziti Sebe jer nemam dovoljno vremena, novca za ono što istinski želim".

Skraćeno: „Nemam vremena“, „Nemam novca“. Interesantno kako imamo dovoljno vremena za kukanje da nemamo dovoljno vremena i novca, za samosažaljenje, okrivljavanje, zabrinutost, ogovaranje, mržnju, ogorčenost, bolest, neimaštinu. Na ove emocije trošimo gotovo svu svoju stvaralačku energiju, one nas ispunjavaju i čine glavninu naših iskustava. Zato nemamo osjećaj da za njih nemamo vremena, jer osjećaj nemam imamo samo za ona iskustva koja želimo, ali ih ne ostvarujemo.

Prema tome, osjećaj da nemamo dovoljno vremena ostvarivati sve što želimo je zapravo uvjerenje (osjećaj) da ne smijemo izraziti Sebe u punini svog života. Stoga, ako želimo riješiti uvjerenje da nemamo dovoljno vremena, prvi korak je osvijestiti projekciju i shvatiti da je osnovni uzrok osjećaja nedostatka vremena zapravo nemoć da izrazimo Sebe, te da problem s vremenom uopće ne postoji.

Drugi korak je ovu spoznaju primijeniti u životu. Zabrana izražavanja Sebe ima veliku snagu zbog toga što snažno vjerujemo da je opasno živjeti kako zaista želimo, tako da je potrebno neko vrijeme primjenjivati Postupak 4P (detaljno opisan u knjizi Svjesni izbor) u situacijama kad nam se pojavi osjećaj da nemamo vremena. Trebamo se sjetiti da nije istina da nemamo vremena, da time samo pokrivamo uvjerenje da ne smijemo izražavati Sebe, a što doživljujemo kao da nemamo energije, odnosno da nemamo volje. Zatim trebamo osvijestiti da ni to uvjerenje nije istina.

Istina jest: „Ja slobodno izražavam Sebe na opću dobrobit. Ja sam energija. Opasnost je samo moj strah koji me u ego-svijesti odvaja od moje stvaralačke moći da izrazim Sebe“.

Treći korak je svjesno upravljanje svojim vremenom, svojom energijom. U ovom kontekstu vrijeme je mjera za količinu energije uložene u neko iskustvo u jedinici vremena. Skraćeno: vrijeme = uložena energija.

S obzirom da čovjek želi i treba uspoređivati svoja iskustva s iskustvima drugih ljudi, stvorili smo dva sustava za mjerenje količine energije uložene u neko iskustvo. To su vrijeme i novac. Drugim riječima, svaku našu aktivnost možemo mjeriti i izraziti vremenskim ili financijskim parametrom.

Na primjer, ako svoju energiju uložimo u kuhanje ručka samo za sebe ili da nekoga počastimo, tada to zovem vremenski ili nefinancijski standard, jer nije uključena razmjena proizvoda za novac. Tada je prisutna samo vremenska mjera, odnosno koliko je trajalo kuhanje ručka (recimo pola sata). Kada uključimo i razmjenu za novac, tada nam je potrebna i financijska mjera kako bismo utvrdili vrijednost proizvoda koji se razmjenjuje za novac.

Vrijeme kao mjera koja izražava koliko je pojedina aktivnost trajala prisutna je i prilikom ostvarenja financijskog standarda. Zato kažemo: vrijeme je novac, a ne kažemo novac je vrijeme. Drugim riječima, mjera za vrijeme sadržana je u mjeri za novac. Ako je zanemarimo tada imamo problema i s vremenom i s novcem. Mnogi ljudi ne razmišljaju o svojoj satnici. Sretni su kad prime plaću i ne misle koliko su svoje energije, izmjerene vremenom, pri tome uložiti. To je zbog toga što ne cijene svoju energiju, svoje izražavanje, pa zaključuju da su dobili plaću za svoju muku, trud i napor u obavljanju posla. Nemaju svijest da je to Božja plaća za naš doprinos zajednici u kojoj živimo.

Stoga je važno osvijestiti oba parametra i njihovu pravu prirodu - čemu služe u ljudskom životu.

ZLATNO PRAVILO
Najbrži alat za osvješćivanje prirode vremena jest upravljanje vremenskim fondovima po principu Zlatnog pravila, a koji sam podrobno opisala u knjizi Financijska inteligencija.

Ukratko ću opisati princip upravljanja vremenskim fondovima:

Prvi korak je svjesnost da u svaku aktivnost uvijek ulažemo 100% svoje energije. Prema tome, uvijek imamo 100% vremena i 100% novca. Na primjer, ako smo uložili svoju energiju u kuhanje ručka za sebe, u trajanju od pola sata, tada tih pola sata predstavlja 100% vremena potrebnog za tu aktivnost. U ovom slučaju naš standard je nefinancijski, a očituje se kao zadovoljstvo ostvarenim (ručkom). Ali ako taj ručak prodamo za 100 kuna i za taj novac kupimo knjigu, tada tih 100 kuna predstavlja 100% naše financijske zarade uložene u standard čitanja. Na ovaj način osvještavamo da uvijek imamo 100%, kako vremena tako i novca za sva svoja iskustva.
Drugi korak je primjena Zlatnog pravila: 10% vremena ulažemo u zahvalnost Bogu što imamo sve uvjete za ostvarenje naših iskustava, 20% svog vremena ulažemo u svijest o napretku, a 70% svog vremena ulažemo u svijest o obilju.

KAKO SE VODE VREMENSKI FONDOVI?
Na isti način kao i financijski. Jedina je razlika u tome što vremenski fondovi nemaju svoju fizičku dimenziju jer je vrijeme osjećaj koji nema svoje fizičko očitovanje (novac ima svoje fizičko očitovanje na računu). Stoga se i vođenje financijskih fondova odnosi samo na virtualnu (mentalnu dimenziju). To nikako ne znači da se rezultati vođenja vremenskih fondova ne očituju na fizičkoj razini (bolja organizacija aktivnosti i veća kreativna produktivnost).

Prvi korak je odrediti jedinicu vremena koja nam služi kao osnova za kreiranje kapaciteta fonda. To je jedan dan. Doslovno dan, jer noću dok spavamo ne obavljamo svjesnu aktivnost (nemamo svjesna iskustva). Prema tome, oduzet ćemo od 24 sata osam sati za spavanje. Ostaje nam dnevno 16 sati ili 960 minuta.

Zatim vremenskim fondovima trebamo dati svrhu i namjenu po principu Zlatnog pravila.

Desetinu dana ćemo uložiti u zahvalnost Bogu, dvadesetinu dana u svoj napredak, a sedamdeset posto dana u svoje dnevne aktivnosti.

DESETINA
Važno je dobro se zamisliti što za nas znači uložiti svoju energiju - vrijeme u zahvalnost Bogu. To je dnevno 96 minuta (10% od 960 minuta). Toliko dnevno trebamo posvetiti Bogu (molitvi, meditaciji, kontemplaciji, čitanju svetih spisa... ili na bilo koji drugi način na koji ćemo biti sami sa Sobom). Možemo to vrijeme povezati s vremenom za objed, sa šetnjom, sviranjem, pjevanjem... ali je bitno da budemo potpuno okrenuti prema Sebi i usmjereni na Boga.

Pri tome je najvažnija redovitost (disciplina). Nema smisla preko radnog tjedna zaboraviti na Boga, a onda nedjeljom to „nadoknađivati“. Najbolje je to vrijeme podijeliti na tri dijela (jutro, podne i večer) po pola sata. Tako ćemo biti cijeli dan u energiji zahvalnosti. Ako neki dan i „preskočimo“ nećemo ga „nadoknađivati“, jer bi to urušilo cijeli princip.

Ulaganje u desetinu najbolje je uložena energija (vrijeme) jer nas spaja s Izvorom svega. Bez svjesnosti o tom Izvoru (Bogu) nismo ništa, nemamo ništa i ne možemo učiniti ništa. To je naša Zlatna koka koja nese zlatna jaja. A što su zlatna jaja? To je svakim danom sve više slobodne energije (vremena) za iskustva koja želimo ostvarivati.

Ulaganjem energije u vremensku desetinu jačamo svijest o tome da uvijek imamo onoliko energije (vremena) koliko nam treba kako bismo obavili sve aktivnosti koje želimo. Svjesni smo da samo tada kada slušamo svoje srce i slobodno izražavamo Sebe, Bog putem nas doživljava Sebe.

Ako smo toga svjesni tada je nemoguće nemati energije (vremena), jer tada znamo da nam Bog osigurava sve potrebne uvjete kako bismo ostvarili svoja željena iskustva. Tada se Božja namjera i volja ne razlikuju od naše želje i volje (iz srca).

DVADESETINA
Ulaganje 20% vremena u svrhu napretka znači da 192 minute (20% od 960 minuta) dnevno ulažemo u aktivnosti koje nam omogućuju napredak u životu. Najbolje uloženo vrijeme je u svoje obrazovanje i usavršavanje u svim aspektima života. Oni ljudi koji ne uče svakodnevno, stagniraju i propadaju, bez obzira koliko su inteligentni i talentirani.

SEDAMDESETINA
70% vremena ili 672 minute trebamo svjesno uložiti u vremensko obilje. To znači da smo svjesni da možemo obavljati onoliko aktivnosti koliko nam srce želi. Sa sviješću o obilju izbijamo egu njegov glavi adut: nemam vremena.

Zato stavimo ruku na srce i zapitajmo se što sve istinski želimo. To zapišimo i od toga kreirajmo vremenske fondove. Naravno, ako smo zaposlenik da ćemo 480 minuta dnevno ulagati u posao, plus 120 minuta za spremanje i put do posla. Ukupno 600 minuta. U tom slučaju nam ostaje svega 72 minute za sve ostalo. Malo?

Nije, jer sve naše aktivnosti nisu strpane u jedan dan. Stoga je tjedan dana realnija vremenska mjera, a za neke aktivnosti je potrebno kreirati fond na mjesečnoj ili godišnjoj razini.

Dan nam služi da utvrdimo desetinu, jer se u nju mora ulagati na dnevnoj osnovi.

U tjednu imamo i dva „neradna dana“, tako da imamo dodatnih 1200 minuta (koliko iznose dva „radna vremena“), pa ono što ne stignemo obaviti preko radnog tjedna, možemo obaviti preko vikenda. Prema tome, prilikom kreiranja vremenskih fondova dan se koristi kao jedinica mjere za utvrđivanje desetine (jer se u nju ulaže na dnevnoj bazi), dok za planiranje svih ostalih aktivnosti treba koristiti tjedan (mjesec, godinu) kao vremensku jedinicu.

Ne trebamo se zamarati s pitanjem kada ćemo „naći“ vremena za sve što želimo obaviti. Naš je jedini zadatak kreirati vremenske fondove za sve aktivnosti koje istinski želimo realizirati, a ne brinuti u koje vrijeme ćemo ih obavljati.

Također nam je zadatak provjeravati ostvarujemo li ono što smo kreirali.

DOBROBIT OD VOĐENJA VREMENSKIH FONDOVA
Zapanjit ćete se kada shvatite da ostvarujete sve ono što ste kreirali. Kako? Postoji Netko tko nam pomaže ostvariti ono što želimo. Međutim, ako sami ne odlučimo neku aktivnost ostvariti, tada nam ni Bog ne može pomoći. Zato se uvijek pitajte kad nešto ne ostvarujete: Imam li za tu aktivnost kreiran vremenski fond? Vidjet ćete da nemate!

Kreirani vremenski fond je zapravo naša odluka da želju ostvarimo, ali i naš angažman i volja da odluku ostvarimo. Više o fondovima piše u mojoj knjizi Financijska inteligencija.

Izgledat će vam nevjerojatno da imate energije (vremena) baš za sve što želite. Ali tako funkcionira duhovna inteligencija kad joj dozvolimo da nas vodi. Tada se sve što želimo događa pravovremeno i na opću dobrobit.

Kriterij da ispravno vodimo vremenske fondove jest lakoća življenja. Ništa nam nije teško, sve je jednostavno, interesantno, ugodno i korisno. Jednom riječju, osjećamo zadovoljstvo izraženim i ostvarenim.

Smisao vođenja vremenskih fondova jest svojoj energiji, u određenom vremenskom trajanju, dati svrhu i cilj (namjenu). Svrha svakog vremenskog fonda je ista: opća dobrobit i doprinos Cjelini. Ali svakim fondom ostvarujemo i neku specifičnu vrijednost: zdravlje, kreativnost, samostalnost, ljubav, ljepotu... Da bismo ostvarili svrhu, potrebno je osigurati i fizičke uvjete (okolnosti). Znači, fondu treba, pored svrhe, odrediti namjenu i utvrditi kapacitet. Na primjer, ako želimo provoditi vrijeme s prijateljima, tada trebamo utvrditi što je svrha tog vremena (prijateljsko druženje, razmjena iskustava, relaksacija), što je namjena ili cilj (sportska aktivnost, putovanja, druženje na kavi...) i utvrditi kapacitet fonda (koliko minuta, sati na dan, tjedan).

Jedno je sigurno. Kada redovito počnemo izdvajati svoje vrijeme za aktivnosti koje želimo ostvarivati, sigurno je da ćemo ih i ostvarivati. Nemoguće je nešto željeti iz srca (znati da je to Božja namjera), odlučiti to ostvariti (kreirati fond), svjesno ulagati energiju u tu aktivnost i to ne ostvariti.

U početku, dok ne osvijestimo da imamo 100% vremena za sve što želimo, trebamo redovito izdvajati onoliko vremena (energije) koliko vjerujemo da imamo. Bitna je redovitost. Ona čini čuda. Na primjer, ako želimo provoditi više vremena s partnerom, u početku ćemo za tu aktivnost svjesno izdvojiti barem pola sata dnevno. Neka tih 30 minuta bude 100% naše uložene energije u taj odnos. To je posvećenost partneru. Ili ako želimo više vremena provoditi s bakom, u početku ćemo možda u tu aktivnost uložiti10 minuta dnevno, recimo da je nazovemo, ali ćemo u tom razgovoru biti 100% posvećeni. Ili ako želimo više vremena uložiti u svoju rekreaciju, u početku ćemo uložiti svoju energiju (vrijeme) samo da nabavimo opremu, da se raspitamo za uvjete i sl. I u tome ćemo biti 100% posvećeni.

Prema tome, vođenje vremenskih fondova nam omogućuje da budemo svjesni svoje slobodne volje, ovdje i sada, te da u svemu budemo 100% posvećeni, a sve to omogućuje akceleraciju potrebnog vremena za iskustva koja želimo ostvarivati. To konkretno znači da ćemo s vremenom trebati ulagati sve manje energije u jedinici vremena kako bismo ostvarivali što više iskustava koja želimo.

Evo još jednog primjera kako kreirati vremenski fond.

Recimo da želimo pokrenuti svoj samostalni posao, a trenutno nigdje „ne radimo“. Tada trebamo kreirati vremenski fond za tu aktivnost i anticipativno ga konzumirati. To konkretno znači da ćemo svaki dan ulagati energiju u tu aktivnost onoliko vremena koliko iznosi kapacitet fonda za tu aktivnost (dva, tri, četiri, pet sati). Trebamo stvoriti sve uvjete kao da tu aktivnost već obavljamo. Na primjer, ako želimo uzgajati cvijeće za prodaju, tada bismo trebali redovito, što znači svaki dan u isto vrijeme, početi sa svjesnim usmjeravanjem energije u taj posao. U početku će to biti planiranje, istraživanje, prikupljanje informacija, stručno usavršavanje, nabava opreme... Svejedno, bitno je da naša pozornost (a time i energija) bude usmjerena u tu aktivnost. Treba se ponašati kao da taj posao već radimo (adekvatno se obući, isključiti tv, mobitel i sve ono što nas može ometati, pronaći i urediti prostor za rad). Naša vibracija će privući ljude kojima treba naš proizvod. Zar nije logično? Kako da privučemo primatelja za naš proizvod, a mi smo u sasvim drugoj vibraciji. Najčešće smo u vibraciji traženja i očekivanja, tj. u vibraciji nemam.

Osvješćivanjem prave prirode vremena prebacujemo pozornost s osjećaja vremena na svoje aktivnosti. Na taj način postajemo svjesni Sebe kao upravitelja svojom energijom.

To je važno spoznati, jer sve dok budemo vjerovali da vrijeme postoji neovisno o našim iskustvima, imat ćemo osjećaj da nemamo dovoljno vremena za sve naše aktivnosti, a istovremeno ćemo imati i potrebu da imamo više vremena. Vrijeme ćemo doživljavati kao nešto ograničeno, nešto što postoji neovisno o nama, ali u što moramo ugurati sva svoja iskustva. Umjesto da ga koristimo kao alat koji nam olakšava prolazak kroz iskustva, pokušavat ćemo u jedinicu vremena strpati aktivnosti za koje nam objektivno treba više vremena. U jedan ćemo dan željeli strpati aktivnosti za koje nam treba dva dana. To je kao da u posudu od jedne litre želimo natočiti dvije litre.

Preusmjeravanjem pozornosti s osjećaja vremena na aktivnost ova zabluda nestaje. U tome nam pomaže vođenje vremenskih fondova, jer je osnovno pravilo u vođenju vremenskih fondova to da kreiramo fondove za sve svoje aktivnosti koje želimo ostvariti, a posvećujemo se samo današnjem danu.

Isus je to ovako rekao: Ne budite zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. (Matej 6,34)

Vođenjem vremenskih fondova upravo se to postiže. Kad fond kreiramo tada se posvećujemo njegovom ostvarenju u današnjem danu. I tako dan za danom. Svaki dan donosi svoje, a naše je da ga proživimo najbolje što možemo, u skladu sa željama svoga srca i s povjerenjem da ćemo sve ostvariti u pravo vrijeme, kada treba i kako treba. A ništa drugo nam se i neće (a i ne može dogoditi), jer svu svoju energiju svjesno usmjeravamo samo u ono što želimo.

Na ovaj način nemamo neiskorištenih energijskih kapaciteta koje bi ego mogao koristiti za svoje doživljaje.

Vođenje vremenskih fondova uči nas da je važno znati u što želimo ulagati svoju energiju, jer jedino onaj čovjek koji zna što hoće, taj to može i ostvariti. Uči nas da nije dovoljno samo nešto željeti, nego je potrebno i svjesno ulagati energiju u to što želimo.

Vođenje vremenskih fondova nam konkretno pomaže da odustanemo od malodušnosti (zabrinutosti, nestrpljenja, sažaljenja, sumnji) jer više nemamo krivnju zbog neobavljenih aktivnosti u prošlosti niti imamo zabrinutost za buduće aktivnosti.

Najvažnije od svega je što nas povezuje s našom duhovnom inteligencijom bez koje ne bismo mogli slobodno izražavati Sebe i slobodno ostvarivati svoja iskustva.

REZIME

Ne postoji vrijeme, postoje samo događaji i doživljaji – iskustva;
Mjera za trajanje događaja te za interval između događaja je fizikalno vrijeme (sekunda, minuta, dan, tjedan, godina...);
Subjektivno vrijeme je identifikacija našeg doživljaja s vremenom;
Subjektivno vrijeme se očituje kao osjećaj trajanja: dugo je trajalo, kratko je trajalo; kao osjećaj imanja: imam vremena, nemam vremena; kao osjećaj količine: puno vremena, malo vremena, višak vremena, manjak vremena; kao osjećaj kretanja: vrijeme teče, prolazi, vrijeme stoji; kao osjećaj brzine: vrijeme brzo prolazi, vrijeme sporo prolazi; kao osjećaj težine: teška vremena; kao osjećaj opasnosti: opasna vremena, vrijeme će nas progutati, vrijeme svemu oduzima život;
Problem s vremenom imamo zbog Zabrane izražavanja Sebe i projekcije osjećaja nemoći na vrijeme;
Na višoj razini svijesti vrijeme je alat koji nam omogućuje iskustva koja želimo ostvariti;
U ego-svijesti vrijeme je opravdanje zbog čega ne možemo ostvarivati iskustva koja želimo ostvarivati;
Upravljanje vremenom je isto što i svjesno upravljanje svojom energijom, svojim iskustvima i svojim životom;
Vođenje vremenskih fondova je alat koji nam omogućuje da slobodno upravljamo svojim vremenom;
Nakon kreiranja vremenskih fondova za tjedan, mjesec ili godinu dana (željeni standard), pozornost držimo na današnjem danu, s potpunim povjerenjem da će se sve dogoditi pravovremeno, odnosno u pravo vrijeme, na pravi način.

Vrijeme obuhvaća sve, ništa nije izvan vremena, jer vremenom mjerimo baš svaku našu aktivnost. Zato, ako imamo problem s vremenom imamo problem s cijelim svojim životom.

Prethodna kolumna: Trošenje ili investiranje

Autorica: Natali Luks