Želim, hoću li?

Većina ljudi misli da zna što hoće. Htjeli bi postati sretni, uspješni, bogati. Međutim, to su najčešće samo želje, koje im se ne ostvaruju, jer nisu pretvorene u ciljeve.

Dakle, ako želju želimo ostvariti, tada je treba pretvoriti u cilj. Opisat ću taj postupak.

Prvi korak je znati što želimo, a drugi odlučiti (htjeti) želju ostvariti.

Želja je kao sjemenka. U sjemenki je sadržan poriv za rastom (potencijalna energija) i nacrt kako će biljka izgledati kad izraste. Sjemenka ne može postati biljka sve dok ne padne na plodno tlo koje će joj omogućiti uvjete rasta.

Isto tako i želja sadrži potencijalnu energiju koju doživljujemo kao čežnju za ostvarenjem, te idejni nacrt prema kojem će se cilj materijalizirati. I što je najvažnije, i želja treba pasti na plodno tlo koje će joj omogućiti uvjete rasta. To je Isus odlično opisao u prispodobi o sudbini sjemenke koja može pasti na plodno ili neplodno tlo.

Želje bez htijenja zovemo - puste želje
Znači, ako želju želimo ostvariti, trebamo je posijati u svijest, koja može biti plodno ili neplodno tlo. Plodno tlo naša je odluka ili htijenje da želju ostvarimo (a neplodno je ego-potreba, o kojoj sam također pisala). Želja bez odluke nema pokretačku energiju i ne može se materijalizirati. Zato želje bez htijenja zovemo puste ili prazne želje.

Pogonsko gorivo koje odluci daje potrebnu snagu jest vjera da možemo ostvariti ono što želimo i hoćemo. To je treći korak. Skraćena formula za sva tri koraka glasi - želim, hoću, mogu.

Ta je formula mnogima poznata, ali je rijetki primjenjuju u svom životu. U njoj je hoću ključan pojam. Recimo da želimo biti financijski samostalni. To želimo, ali ako to i odlučimo ostvariti, tada trebamo htjeti postati financijski samostalnom osobom. Želja i htijenje različiti su pojmovi. Htjeti znači da smo potpuno sigurni u realizaciju svog cilja, bez obzira na postojeće okolnosti, jer znamo istinu - da ne možemo željeti nešto što se ne može ostvariti. Htijenje nam automatski pokreće energiju i daje moć da odluku ostvarimo. Bilo bi zaista besmisleno da nije tako, ali sva sreća da život ima smisao koji svakodnevno otkrivamo upravo ostvarenjem svojih ciljeva.

Ovo govorim iz svog osobnog iskustva. Sve što sam odlučila ostvariti, to sam i ostvarila. Nešto teže, nešto lakše, ovisno o unutarnjim otporima. Tako je svima, samo je pitanje na koliko smo želja nalijepili etikete „nemoguće“, „opasno“, „ne ovisi o meni“. Ja više nemam takvih naljepnica i zato potičem i druge da od njih odustanu.

Bog uvijek i svima kaže: „Da“
Sjećam se jedne tv-emisije u kojoj je naš poznati operni pjevač govorio kako je iscijelio karcinom na glasnicama. U Americi su mu liječnici rekli da operacija nema smisla i da mu je ostalo još nekoliko mjeseci života. Na aerodromu, dok je čekao avion za povratak, shvatio je suštinu odluke. „Neće o meni odlučivati američka medicina koliko ću ja dugo živjeti. Ja odlučujem o svom zdravlju i životu i zato odlučujem ozdraviti.“ Kući se vratio s odlukom da je već zdrav (u svijesti) i uz određeni stil življenja, nakon nekog vremena, karcinom je nestao, pa je nastavio pjevati. Koliko sam shvatila, osnovao je i udrugu za pomoć oboljelima od „neizlječivih bolesti“, kako bi im pomogao shvatiti da je zdravlje njihov odabir, a bolest životna lekcija koju trebaju naučiti. Sjećam se - rekao je da mu je to postala veća radost od pjevanja, što je logično, jer je izravno širenje istine najveća radost.

Ne moramo doći u bezizlaznu životnu situaciju da shvatimo taj korak - da se želja bez odluke i htijenja ne može ostvariti. Razmislite malo o svojim željama. Od kuda dolaze, čemu služe. Kada shvatimo da su sve naše želje Božja namjera, tada će nam postati jasno da njihovim ostvarivanjem služimo Bogu i da ne postoji razlika između Njegove i naše volje.

Nažalost, mnogi ljudi još se uvijek zavaravaju time da Bog određuje tko će biti bolestan i siromašan, a tko zdrav i bogat. To s Bogom nema nikakve veze, jer Bog uvijek i svima kaže: „Da“. To je suština slobodnog
izbora. Svi imamo iste želje (zdravlje, ljubav, slobodu, blagostanje…) i svi ih možemo odabrati i ostvariti. Međutim svi problemi nastaju zato što mislimo da o nama ne ovisi ostvarenje naših ciljeva.

Zbog čega želimo ostvariti cilj?
O našem izboru ovisi naš život. Ako taj stav prihvatimo tada se mijenja i motiv naših ciljeva. Više nas ne motivira potreba da „zaradimo“ priznanje za svoju vrijednost. Motiv nam postaje ostvarivanje i uvećavanje svojih istinskih vrijednosti. Primjerice, uspjeh na poslu više nije motiviran potrebom da budemo bolji od drugih, nego željom da napredujemo i uvećavamo svoje kreativne sposobnosti. Isto tako nećemo se više željeti dokazivati preko identiteta (otac, majka, sin, kćer, suprug/a), nego ćemo željeti Sebe izražavati i uživati u zajedništvu.

Stoga se prilikom svake odluke trebamo zapitati: „Zbog čega želim ostvariti ovaj cilj?“ Tako ćemo odmah provjeriti motiv, koji nam najbolje detektira je li naša želja pala na plodno tlo. Na primjer, ako nam je motiv i cilj zaraditi puno novca, tada se trebamo upitati što će nam taj novac omogućiti u životu. Brzo ćemo shvatiti da novcem uvijek želimo ostvariti neku istinsku vrijednost - sigurnost, slobodu, samostalnost, uspjeh… i da novac nije naš krajnji cilj, nego sredstvo pomoću kojeg mislimo da možemo ostvariti ono što istinski, stvarno želimo iz dubine duše. Dakle, želja nam je pala na neplodno tlo (ego), jer smo od sredstava (novca) načinili cilj, tako da energija ne može teći do krajnjega cilja - ostvarenja željene vrijednosti.

Međutim, ako nam se cilj odnosi na ostvarenje vrijednosti, tada će energija linijom najmanjeg otpora teći prema ostvarenju željene vrijednosti. U tom slučaju ćemo ostvariti i željeni standard, jer vrijednost uvijek ostvarujemo u nekom iskustvu za koje su nam potrebne materijalne okolnosti.

Kolumna objavljena: 7. travnja 2010.

Prethodna kolumna: Željo moja

Autorica: Natali Luks