Željo moja

Trebamo li se odreći želja? Jesu li neispunjene želje krive što smo nezadovoljni? Postoje li dobre i loše želje? Tko ispunjava naše želje? Je li molitva želja? Zašto uopće imamo želje i možemo li ih ostvariti?

Želja je težnja za postizanjem, ostvarenjem (prema definiciji Hrvatskog enciklopedijskog rječnika).

Svaki čovjek ima svoju zadaću (svrhu, misiju, poslanje,vokaciju, sudbinu) zbog koje se rodio i koju želi ostvariti u zajedničkoj suradnji s drugim ljudima. Ako svoju zadaću ostvaruje, tada je sretan i zadovoljan, a ako je ne ostvaruje, tada je nesretan i nezadovoljan. Izgleda vrlo jednostavno, ali mnogima nije, jer zapnu upravo na samom početku - na svojim željama.

Želja je kontakt s dušom, ona izvire iz duše. Tijekom evolucije zaboravili smo Tko smo i Što smo, i na taj smo se način mentalno odvojili od Sebe, ali osjećajno smo sa svojim bićem povezani preko svojih želja. Znači, želja nam direktno govori što nam je zadaća, što duša želi ostvariti. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno naučiti postavljati najvažnije pitanje – „Što ja zaista želim?“ Stavimo ruku na srce i zapitajmo se - „Želim li ja raditi ovaj posao?“ „Želim li ja biti u ovoj vezi (s ovim prijateljem, ovim partnerom, ovim suradnikom)?“ „Želim li ja ovo biti, ovo činiti, ovo imati?“ Ako smo mirni, zadovoljni i ispunjeni, tada je sve u redu, ali ako nismo, tada ne ostvarujemo ono što želimo.

Što je naša istinska želja?
Ako nismo zadovoljni, tada trebamo postaviti sljedeće pitanje - „Što ja zaista želim ostvariti u ovom poslu, u ovoj vezi?“ Iskren će odgovor biti naša istinska želja. Na primjer - „U poslu želim ostvariti samostalnost, slobodu kreativnog izražavanja, uspjeh, zajedništvo, napredak.“, „U odnosu želim ostvariti slobodno izražavanje svojeg mišljenja i svojih osjećaja, razumijevanje, iskrenost, posvećenost istom cilju, poštovanje, uvažavanje, podršku.“ Svaka je želja težnja za ostvarenjem neke istinske vrijednosti.

U hijerarhiji vrijednosti fizičko zdravlje nam je na prvom mjestu. Svi ga želimo, jer bez njega ne možemo normalno živjeti i ostvarivati osnovne funkcije. Statistike govore da preko sedamdeset posto ukupne populacije ima neki zdravstveni problem. Iako svi želimo biti fizički zdravi, stalno strahujemo i nikada nismo sigurni, pa smo stoga stalno na oprezu i poduzimamo razne mjere za suzbijanje nevidljivoga neprijatelja.

Svatko poduzima one mjere koje misli da će mu pomoći. Netko vjeruje klasičnoj medicini, a netko alternativi, netko se moli, netko ponavlja afirmacije i mantre, netko meditira, netko se bavi sportom, netko se zdravo hrani. Sve je to uzaludno dok ne shvatimo da nije važno kako se ponašamo, nego u što vjerujemo. A vjeru ćemo prepoznati prema njezinim plodovima, prema rezultatima. To je tako i dok ne shvatimo da nam se u životu događa prema našoj vjeri, gubit ćemo vrijeme i kreativnu energiju na rat s vjetrenjačama, umjesto da shvatimo kako je bolest samo pokazatelj da još uvijek vjerujemo svojim nesvjesnim uvjerenjima da nismo savršeni i ne zaslužujemo ono što želimo.

Vjera je kvantni skok
Da ponovim, svi imamo želje. One nas povezuju s dušom i preko njih ostvarujemo svoju zadaću, ali nas u tomu sprječavaju tri predrasude. Prva kaže da je dovoljno samo snažno željeti i da će se želja ostvariti, druga kaže da ostvarenje naše želje ovisi o drugima, a treća da se želja ostvaruje u određenom trenutku.

Kao što sam opisala, želja se ne ostvaruje ako ne vjerujemo da je ona naša vrijednost. Ego ima uvjerenje da je fizičko tijelo ugroženo, a život bezvrijedan i sve dok u to vjerujemo, bilo svjesno ili nesvjesno, nećemo ostvarivati zdravlje i život, nego bolest i smrt. Mnogima je teško povjerovati u nesvjesne mehanizme, jer su se snažno identificirali sa svjesnim umom, pa im je zaista teško prihvatiti da postoji nešto za što ne znaju da postoji. Tu nema pomoći - ili vjerujemo ili ne vjerujemo. Zato je vjera kvantni skok.

Isto tako valja shvatiti da drugi ne mogu ostvariti naše želje. Oni mogu pomoći, ali nam ne mogu dati našu vrijednost i naš osjećaj. Ako vjerujemo da će nam fizičko zdravlje netko dati (Bog, podsvijest, nadsvijest, liječnik, hrana, način života, sport), tada to samo znači da vjerujemo kako ga nemamo. Istina je da naše zdravlje ovisi isključivo o našoj svijesti, a da je bolest samo pokazatelj nesvjesnih uvjerenja koja trebamo osvijestiti i otpustiti.

Također je krivo razmišljanje da se želja ostvaruje u određenom trenutku. Onoga trenutka kada želju odlučimo ostvariti tada pokrećemo proces koji traje dok se želja ne ostvari. Ako želimo postati zdravi potrebno je odlučiti tu želju ostvariti te pokrenuti proces iscjeljenja.

Iste se predrasude odnose i na psihičko zdravlje, koje određuju dvije istinske težnje - moći voljeti (bez neurotičnih oblika ljubavi) i moći raditi (kreativno, bez prinude, tako da rad čini zadovoljstvo). Zbog predrasuda o željama, ljubav, blagostanje i napredak očekujemo od drugih ljudi i materijalnih okolnosti. Budući da ih na taj način ne možemo ostvariti postajemo zbunjeni, razočarani i psihički bolesni.

Kolumna objavljena: 31. ožujka 2010.

Prethodna kolumna: Zašto se međusobno ne cijenimo?

Autorica: Natali Luks