Čemu novac služi?

S novcem možemo imati dva problema. Ili ga ne znamo stvoriti ili s njime ne znamo upravljati. U prvom slučaju imamo uvjerenje da nismo dovoljno vrijedni da ga stvorimo, a u drugom slučaju imamo uvjerenje da ne zaslužujemo standard koji nam novac omogućuje.

Ljudima koji ga nemaju izgleda nevjerojatno da netko ne zna upravljati novcem, jer je njima jedini problem kako do njega doći. Međutim, ljudi koji imaju novca itekako dobro znaju kako je teško njime upravljati zato što novac „traži“ da se poštuje njegov prirodni tok i da se ne upotrebljava u krive svrhe. Nažalost, većina ne zna čemu novac služi.

Novac služi jedino i isključivo tome da osigura normalne životne uvjete pod kojima se možemo razvijati i napredovati, odnosno osigurava nam jednostavnu i proširenu reprodukciju, kako to kaže Marx. Osnovna reprodukcija ili osnovni standard podrazumijeva hranu, stanovanje, odjeću i rekreaciju, a proširena reprodukcija sve vrste ulaganja u osobni razvoj. Isto je s ulaganjima u posao. Osnovna reprodukcija služi održavanju osnovnoga, postojećeg poslovnog standarda, a proširena reprodukcija ulaganje je u proširenje i razvoj posla. Pravilo je da posao propada ako se ne razvija. Isto se odnosi i na pojedinca. Zato mudri i uspješni ljudi stalno uče i usavršavaju se.

Zašto novac klizi iz ruku?
Izgleda jednostavno i moglo bi tako biti kada ljudi ne bi imali krive motive kako zarađivanja, tako i trošenja novca. Kao prvo, većina ljudi ima krivnju što uopće ima novac. To je nesvjesno uvjerenje da ne zaslužujemo imati ono što želimo, jer nismo dovoljno dobri takvi kakvi jesmo. Zbog toga novac klizi iz naših ruku, bilo da ga sami trošimo ili
nam ga troše drugi. Taj sindrom zovem „krivnja zbog imati“.

Sjećam se poduzetnika koji mi se hvalio kako mu nitko ne može toliko uzeti koliko on može zaraditi. U bivšoj državi radio je u jednoj velikoj tvornici kao inovator i zaradio podosta novca. Sav novac od zarade držao je u banci. Vjerovali ili ne, službenica u banci njegov je novac prebacila na svoj račun i on je ostao bez prebijene pare. Ona je završila u zatvoru, ali on nije dobio novac od banke, koja bi mu po logici stvari trebala nadoknaditi štetu. Bio je ogorčen na staru vlast i sav sretan dočekao novu. Opet se primio posla i zaradio još više novca koji je uložio u banku koja je propala zajedno s njegovom ušteđevinom. Nakon toga odlučio je da više neće štedjeti u banci. Opet je zaradio više nego što mu je propalo i tada je novac sakrio u svoj mercedes. Jednoga jutra zapanjio se kada je shvatio da su mu ukrali auto, a s njim i novac.

Baš sam ga u to vrijeme upoznala i od njega čula ovu priču. Moram priznati da mi je bilo fascinantno kako se nije zapitao zašto mu se to događa. Dapače, djelovao je kao da igra glavnu ulogu u nekom zanimljivom filmu u kojem uvijek pobjeđuje. Pobjedonosno mi je kazao: „Ne mogu oni meni toliko uzeti koliko ja mogu zaraditi,“ Tko su to „oni“?

Baš sam ga u to vrijeme upoznala i od njega čula ovu priču. Moram priznati da mi je bilo fascinantno kako se nije zapitao zašto mu se to događa. Dapače, djelovao je kao da igra glavnu ulogu u nekom zanimljivom filmu u kojem uvijek pobjeđuje. Pobjedonosno mi je kazao: „Ne mogu oni meni toliko uzeti koliko ja mogu zaraditi,“ Tko su to „oni“?

Ovo je drastičan primjer (ne)upravljanja novcem, u kojem se odlično vidi kako trošenje može biti besmisleno. Može nam izgledati da se ovdje ne radi o trošenju, nego jednostavno o lošoj sreći. Međutim, sve što se dogodi našem novcu rezultat je samo našeg upravljanja novcem.

Zlouporaba novca
Poznatije verzije navedenog slučaja jesu kada mi radimo i zarađujemo, a obitelj nam novac rasipa. Mnogi su primjeri da jedan partner radi, a drugi troši. Donedavno su muškarci zarađivali, a žene trošile, ali u zadnje vrijeme je i sve više žena koje uzdržavaju muškarce. Isto tako i mnogi roditelji ne mogu djeci reći: „Ne.“ Ne želim ulaziti u psihološki uzrok takvih pojava, premda svaki slučaj ima i svoje psihološko objašnjenje.

Ovakvi slučajevi događaju se iz jednoga jedinog razloga, a to je zbog uvjerenja da nismo dovoljno dobri i da ne zaslužujemo imati ono što želimo. Novac je inteligentna energija koja automatski regulira naše zablude. Jednostavno nestaje iz ruku onih koji ga zlouporabljuju. A zlouporaba je kad ga trošimo iz krivnje ili za potvrđivanje svoje vrijednosti.

Drugi primjer „zlouporabe“ novca jest skupljanje zaliha zbog straha da će ga ponestati. To ima smisla koliko i skupljati salo zbog straha da će nestati hrane. Poznato je da su u konclogorima prvi umirali debeli
bogataši kada su „potrošili“ svoje zalihe. Isto je i s novcem. On je nepresušni izvor koji stalno pritječe i ne može se potrošiti, osim ako ga ne počnete zadržavati i stvarati začepljenja u protoku.

Financijski karcinom
Skupljanje i zadržavanje novca štetno je iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji jest taj što tako održavamo osjećaj nesigurnosti, jer što ga više gomilamo to nam nesigurnost raste. Drugo, i ne manje važno jest to da na taj način stvaramo financijski karcinom. Novac koji nije u svojoj prirodnoj funkciji metastazira i traži da se potroši. Što ga više skupljamo i stišćemo, on pronalazi način da se troši. Nažalost, takva je potrošnja na račun našeg standarda, jer se materijalizira kao neka šteta. To može biti fizička bolest ili neki materijalni gubitak. Treba iskoristiti poruke koje nam takve situacije šalju.

Paradoks je da upravo svjesna štednja omogućuje protok energije. Tanka je crta u razumijevanju razlike između svjesne štednje i skupljanja zaliha novca, pa ću to objasniti u sljedećoj kolumni.

Kolumna objavljena: 2. prosinca 2009.

Prethodna kolumna: Tko želi biti milijunaš?

Autorica: Natali Luks