Isključuje li ljubav slobodu?
P: Važno mi je živjeti prema svojim standardima i kriterijima. Pri tome mi je moja sloboda najveća vrijednost. Međutim, također mi se javlja i potreba za ljubavlju. No kada i pomislim na vezu osjećam da gubim slobodu. Interesira me zar zaista sloboda isključuje ljubav?
O: Sloboda i ljubav nisu u konfliktu. Upravo suprotno. Ljubav mogu izraziti samo slobodni ljudi ili drugim riječima, sloboda je izražavanje ljubavi. Zato, da bismo bili slobodni ljudi, potrebno je biti u ljubavi.
P: Meni to ne polazi za rukom. Zašto?
O: Sama činjenica da želiš i slobodu i ljubav govori da si se duhovno probudio, da si aktivirao duhovni centar. Kada se to dogodi tada više ne možeš živjeti prema obrascu po kojem su živjele prethodne generacije muškaraca i žena (vjerojatno i tvoji roditelji). Sada tvoja duša želi biti slobodna, ničim sputana. Međutim, ti to ne možeš ostvariti jer još nisi bezuvjetno prihvatio Sebe, nisi integrirao ljubav.
P: Zašto ne mogu slobodno živjeti ako nisam integrirao ljubav? Kakve veze ima ljubav i sloboda?
O: Direktne, ako znaš što je istinska ljubav, a što istinska sloboda.
Ti ljubav poričeš i to nazivaš slobodom. Ali to nije sloboda nego bijeg od bolnih osjećaja zbog potisnute ljubavi. Nije sloboda živjeti sam, nemati partnericu. Slobodan si ako možeš slobodno izražavati Sebe, svoju ljubav, u bilo kojem odnosu koji ti želiš.
P: Zašto je meni dobro ako sam sam, ako nisam u vezi?
O: Dobro si povezao da ti je dobro kada si sam, jer tada tvoje poricanje Sebe miruje. Drugim riječima, sve dok svoju ljubav (Sebe) budeš poricao, u svakom ćeš odnosu nailaziti na partnerice koje također svoju ljubav (bezuvjetno prihvaćanje Sebe) poriču, ali se služe mehanizmom projekcije, što znači da negiranu ljubav projiciraju na tebe i očekuju da ih ti prihvatiš – da ih voliš. One se ufuravaju da su u ljubavi dok su u odnosu s tobom. Istina je da mi nikoga ne volimo dok Sebe bezuvjetno ne prihvatimo.
P: Toga nisam svjestan.
O: Naravno, zato imaš ova pitanja kako bi osvijestio što je istinska ljubav, a što istinska sloboda. Sve dok budeš odvajao ljubav i slobodu, nećeš imati ni slobodu niti ljubav. Istinska ljubav je bezuvjetno prihvatiti Sebe, a istinska sloboda je izražavati Sebe.
P: Čini mi se da je proces traženja Sebe kod mnogih ljudi pokrenut, ali me zbunjuje zašto je istovremeno povećan broj razvoda i prekida. Zar ne bi trebalo biti suprotno?
O: Ljudi koji se razvode i prekidaju odnose došli su do iste evolucijske točke kao i ti. I oni žele slobodu i ljubav, ali se rastaju kad im se pojave bolne emocije.
P: Možeš li mi to malo razjasniti?
O: Mogu. U staroj su se paradigmi odnosi temeljili na međusobnom osiguravanju egzistencijalnih potreba. Duhovni centar je bio zatvoren i svi su se odnosi bazirali na zadovoljavanju materijalnih potreba.
Žena je od muškarca očekivala financijsku sigurnost (vjernost), a muškarac je od žene očekivao seksualnu sigurnost (vjernost). Obje su potrebe bile u službi ljudskog opstanka.
Međutim, u današnje vrijeme sve se više muškaraca i žena duhovno budi i otvara srčani centar, što doživljavaju kao čežnju za slobodnim izražavanjem ljubavi.
Istovremeno, s duhovnim buđenjem javlja se i velika bol ako se duše ne izražavaju slobodno iz srca.
Tu bol muškarci i žene pokušavaju riješiti na dva načina: prvi je da odustaju od ljubavnih odnosa, a drugi je da se zaljubljuju vjerujući da su našli srodnu dušu.
P: Ja za sebe sigurno znam da u partnerski odnos ulazim čistog srca i sa željom da u taj odnos uložim najboljeg Sebe, a isto tako znam da to u početku želi i moja partnerica. Zbog čega se onda to pretvori u gušenje slobode, prigovaranje, varanje, optuživanje, jednom riječju u frustraciju?
O: Svi zaljubljeni žele trajno ostvarivati ljubav s osobom u koju su se zaljubili. Na početku odnosa su uvjereni da će je i ostvariti. Međutim, kad zaljubljenost prođe (a uvijek prođe) tj. kad se seksualna energija spusti s razine srca (za vrijeme zaljubljenosti) na genitalnu razinu (gdje joj je jedino mjesto), tada nam se čini da ljubav nestaje.
Kad prođe zaljubljenost tada ljudi na različite načine reagiraju: netko izgubi interes, pa se povlači iz odnosa, vjerujući da je ljubav prošla; netko vjeruje da to i nije bila prava osoba za njega; netko vjeruje da su ljubavne veze naporne; netko optužuje partnera što je izgubio interes i počinje zahtijevati ljubav... Međutim, ako znaš što je istinska ljubav, tada nećeš misliti da je ljubav nestala, znat ćeš samo da je prošla faza fascinacije i da počinje nova faza u tvom odnosu, a to je ono što i želiš – slobodno izražavanje ljubavi.
P: Vidim da seksualna energija ima presudnu ulogu u dizanju na višu razinu svijesti. Zbog čega je to tako?
O: To je zbog toga što seksualna energija ima najveću snagu da nas, bez naše svjesne odluke, digne do razine srca, do Sebe. I to se događa za vrijeme zaljubljenosti.
Seksualna energija ima dvostruku ulogu. Prva joj je reprodukcijska funkcija, a druga njezina uloga jest duhovno buđenje. Tek kada naučimo seksualnu energiju svjesno usmjeravati do razine srca i transformirati je u duhovnu energiju, možemo trajno ostvarivati slobodne ljubavne odnose. Zato zaljubljeni ljudi vjeruju (dok traje zaljubljenost) da su našli srodnu dušu i da s njom mogu „brda pomicati“.
Međutim, kad se stabiliziramo na višoj razini svijesti prestajemo tražiti srodnu dušu jer shvaćamo da su nam svi ljudi s kojima smo u kontaktu srodne duše.
P: Znači li to da bez ljubavničkog odnosa ne mogu integrirati ljubav?
O: Nije nužno biti u ljubavničkom odnosu. Ali se nemoguće stabilizirati na višoj razini svijesti bez aktivacije seksualne energije i njezine transformacije u duhovnu energiju - ljubav. Nekome će biti lakše tu transformaciju provesti u partnerskom odnosu, a nekome će biti lakše bez partnera. Na primjer svećenici, monasi, neki znanstvenici i drugi askete svjesno usmjeravaju svoju seksualnu energiju u više centre svoje svijesti putem celibata, dok muškarci i žene koji su se odlučili za zajednički život, također svjesno usmjeravaju svoju seksualnu energiju prema višim razinama (bez obzira jesu li u monogamnom odnosu ili u celibatu).
P: Imam silnu želju prihvatiti Sebe i slobodno izražavati Sebe. Znači li to da moram odabrati asketski put ljubavi dok ne integriram ljubav?
O: Ja ne znam koji je tvoj duhovni put, ali znam da prvo trebaš odustati od ego uvjerenja koje ti onemogućuje da slobodno živiš. To je tvoje uvjerenje i ono te odvaja od prihvaćanja Sebe i ono nema nikakve veze s drugim osobama. Stoga ti je prvi korak osvijestiti to uvjerenje i od njega odustati. Kad bezuvjetno prihvatiš Sebe, znat ćeš na koji način želiš izražavati Sebe.
Znači, bitno je shvatiti da tvoje frustracije ne stvaraju drugi ljudi, nego upravo to što sam Sebi uskraćuješ slobodu da se izraziš. Ako dušu i srce ne slušaš doživljavat ćeš duševnu bol, a ona može poprimiti razne oblike bolesti (fizičke, financijske, mentalne i emotivne).
P: Je li zaljubljenost znak da sam u egu, da još nisam integrirao ljubav?
O: Zaljubljenost je pokazatelj seksualne privlačnosti, što je važan kriterij za razlikovanje ljubavničkog od svih ostalih odnosa. Dakle, seksualna privlačnost je značajka ljubavničkog odnosa. Nakon perioda zaljubljenosti odnos treba graditi na zajedničkim ciljevima. Da bismo mogli slobodno ostvarivati te zajedničke ciljeve potrebno je da smo i dalje na razini srca i da nas u tom odnosu motivira ostvarivanje vrijednosti kao što su: zajedništvo, bliskost, razumijevanje, uvažavanje, podržavanje.
Međutim, to je nemoguće ostvariti ako ne prihvaćamo Sebe. Prema tome, nije problem ni zaljubljenost niti njen nestanak, nego je problem neprihvaćanje Sebe.
P: Postoji li recept za dobar partnerski odnos?
O: Postoji univerzalni recept za dobar odnos koji se može primijeniti na svaku vrstu odnosa.
Prethodna kolumna: Zašto se ne osjećam dobro ako činim dobro?
Autorica: Natali Luks