Mito i korupcija ili suradnja i dobrobit

Kada su novinari upitali poznatog režisera - zašto u njegovim filmovima ima tako mnogo scena sa seksom, on je odgovorio da je to jednostavno zato što je seksualno ponašanje najbolji način da opiše karakterne osobine glavnih likova. Vjerujem da je tako, iako to područje ljudskog izražavanja nisam posebno proučavala. Ali sam zato proučavala novac, pa znam da on točno i precizno pokazuje nivo svijesti svakog pojedinca. Zapravo, seksualna i financijska energija samo su dva važna aspekta naše životne energije, koja je sama po sebi neutralna, ali „poprima“ oblik i vibraciju koju joj daju naša uvjerenja.

To ću ilustrirati na primjeru mita i korupcije.

Iz Europe nam poručuju da trebamo smanjiti korupciju. To je kao da nam poručuju: „Halo vi tamo, promijenite se, s takvim ponašanjem ostajete i dalje na Balkanu.“ Problem je što nam nisu objasnili kako to učiniti, pa pokušavamo primijeniti svoje metode. Provodimo akcije tipa „tresla se brda, rodio se miš.“ Ja to zovem ponašanje - kada rješavamo posljedice, a uopće se i ne zapitamo što je pravi uzrok problema. Naravno, također mijenjamo i zakone (opet ponašanje). Problem je sa zakonima u tome što ih možemo lako donijeti (prepisati), ali ih ne možemo primjenjivati, jer za primjenu treba promijeniti svijest ljudi. I tu stanemo, to nemamo od koga prepisati, jer promjena svijesti dolazi iz nutrine svakoga pojedinca, a ne po naredbi i propisu. I ljutimo se na Europu, jer stalno nešto smišlja, kako bi nas natjerala na promjenu, i to „za naše dobro“. To nas podsjeća na roditelje koji su uvijek bili nezadovoljni, pa smo jedva čekali da se osamostalimo da ih više ne moramo slušati. Naravno, što se nas tiče, uopće se ne bismo morali mijenjati. Takvi kakvi jesmo mislimo da smo super, samo je čudno što to drugi ne vide. Mnogi se prave da ne razumiju da je Europa realna metafora za novu svijest, a Balkan za staru svijest, i da nam je „ulazak“ u Europu, zapravo, odlična prilika da testiramo svoju poziciju. A možda baš zato što to svi itekako razumijemo, osjećamo toliku nelagodu zbog misli da nas tretiraju kao Balkance. Čak smo odmah promijenili ime kina Balkan u Europa. Da pokažemo gdje spadamo. Da zaista imamo europske standarde, ne bismo se uopće brinuli za učlanjenje, već bismo bili Europom u svakomu pogledu.

Vratimo se primjeru mita i korupcije. Zašto bi netko uopće primao mito?

Većina je ljudi na vrlo niskoj razini financijske svijesti; ima sirotinjsku svijest. Možda ćete se iznenaditi kada kažem da sirotinjska svijest ne ovisi o količini novca na računu, već o odnosu prema novcu. Ljudi koji vjeruju da novca nema dovoljno, koji strahuju da bez njega mogu ostati, koji misle da novcem mogu kupiti zdravlje, moć, ljubav, blagostanje i ostale istinske vrijednosti, imaju sirotinjsku svijest neovisno o zaradi. Takvi ljudi stvaraju zalihe, jer se plaše nestašice u budućnosti. Budući da su u stalnom strahu od gubitka, „nestašica“ novca nikad im ne dozvoljava niti trenutak mira, jer žele stvoriti dovoljne zalihe da malo predahnu. Ali trenutak mira u kojem bi rekli: „Sada mi je dosta“ ne dolazi, nego rastu nemir i napetost. Zato smišljaju kako steći još više novca, misleći da će im veća količina donijeti mir. Tako postaju ovisni o novcu. Pohlepa je psihološko očitovanje te ovisnosti. A svaka ovisnost je ista - nikada dosta. Zbog straha da će ostati bez novca, za koji misle da će im osigurati mir i zadovoljstvo, ovisnici pristaju na sve opasnije opcije zbog svoje „droge“, pa se upuštaju u krađu, manipulaciju, malverzaciju, prijevaru i korupciju. Umjesto da budu tretirani kao ovisnici i da im se pomogne, takve ljude osuđujemo i šaljemo u zatvor (ako pretjeraju u lošem ponašanju).

A zbog čega dajemo mito?

S druge su strane oni koji daju mito. To su ljudi koji ne vjeruju da mogu slobodno ostvariti ono što žele. Ne vjeruju u sebe i svoje sposobnosti i stoga misle (najčešće nesvjesno) da ne zaslužuju to što im treba. Znam primjer gospođe kojoj je sin liječnik, pa joj je preko svojih kolega osigurao bolnički krevet i termin za operaciju, ali je ona imala potrebu prije operacije dati još i „kuvertu“ liječniku koji ju je operirao (bez znanja sina). Zanimalo me zbog čega je to učinila, iako je imala sinovu preporuku. Objasnila je da joj je to donijelo mir, jer je mislila da liječnik to očekuje (što je i potvrdila, naravno). Ljudi koji daju mito misle da sve trebaju zaslužiti i ne vjeruju drugim ljudima. Primjer te gospođe možda nije uobičajen, ali ilustrira pravi psihološki motiv zbog kojega nekoga podmićujemo.

Mito i korupcija krajnosti su iskrivljenog odnosa prema Sebi, drugim ljudima i novcu. Međutim, kada god pomislimo da netko traži više nego što smo spremni dati, u istoj smo situaciji i prema njemu ćemo osjećati ogorčenost i smatrati ga sebičnim, a sebe ćemo doživljavati kao žrtvu koja je iskorištena. Trajno živimo prema obrascu u kojem se sebičnost osuđuje, a žrtva prihvaća.

U istini nema ni žrtve ni sebičnosti. Ljudi koji vjeruju u Sebe slobodno se izražavaju i surađuju s ljudima s kojima imaju zajedničke ciljeve. Njih nitko ne može prevariti niti oni imaju razloga nekoga varati, jer znaju da je sve što se čini od srca na opće zadovoljstvo i opću dobrobit. Definitivno, ne mora se biti niti žrtva niti sebičan niti iskorištavati druge niti biti iskorišten. Ali se mora promijeniti svijest. Prvi je korak da se to postigne prestati okrivljavati i optuživati sebe i druge zbog nepoželjnih situacija u kojima se nalazimo, nego upravo takve situacije iskoristiti za preobrazbu. Sve drugo (dokazivanje tko je u pravu) uzaludno je gubljenje energije.

Kolumna objavljena: 22. travnja 2009.

Autorica: Natali Luks