Načelo dobrobiti - ekologija svijesti

 

Načelo dobrobiti jest svijest da izražavanjem Sebe doprinosimo općoj dobrobiti.

Dobrobit je svijest da je sve dobro tako kako jest, da je dobrota sušti na svega što postoji te da je ono što je dobro istovremeno i korisno. Ako živimo prema načelu dobrobiti, tada je naše djelovanje slobodno i služi općoj dobrobiti.

Načelo dobrobiti temeljno je načelo blagostanja i važno ga je dobro razumjeti i primijeniti ako želimo postići blagostanje i napredak. Načela blagostanja pomoći će nam osloboditi se staroga načina razmišljanja i izbaviti nas od sadašnjih životnih problema.

Tome se snažno opire u nama usađeno mišljenje da je korist negativna pojava u međuljudskim odnosima, da je nemoralna i da je glavni krivac svih zlodjela. Imamo predrasudu o tome što je korist i izjednačujemo je s koristoljubljem. Osuđujemo ljude kojima je korist na prvom mjestu i koji su spremni „na sve“ da je ostvare. Ali s druge se strane s njima i slažemo, jer i sami mislimo da je to jedini način ostvariti ono što želimo. Ima li nešto treće? 

Ima, ali prvo trebamo shvatiti razliku između koristoljublja i koristi.

Koristoljublje je zaborav da je dobrota duhovna vrijednost, a da je korisnost njezino očitovanje na fizičkoj razini. Ono je opasno jer uvijek eksplodira kao tempirana bomba u ruci svoga vlasnika, pa zato onaj tko se služi metodama koristoljublja, kao što su laž, prijevara, krađa i ubojstvo ne može imati nikakve koristi od toga. Jednostavan test će nam potvrditi želimo li se tim metodama služiti da postignemo ono što želimo. Ako se iskreno zapitamo bismo li htjeli na taj način postići ono što želimo i dobijemo odgovor da ne bi, tada shvaćamo razliku između koristoljublja i koristi.

Važno je skinuti stigmu s pojma koristi i zauvijek shvatiti da ono što svima koristi je na opću dobrobit, a ono što bilo kome šteti ne može nikome koristiti, već je svima opasno i nepoželjno. Zato koristoljublje u istini ne postoji. Stvari treba nazvati pravim imenom, jer sve dok ne shvatimo što je zaista dobrota i korist, nećemo moći napustiti siromaštvo i oskudicu.

Zaboravili smo da postoji samo dobrota te da je ona suština božanske naravi i ne može drukčije biti. Uzmimo primjer da promatramo drvo (ili bilo što drugo). Ako promatramo i doživljujemo njegovo postjanje, tada je drvo dobrota samo zato što postoji, bez ikakva dodatnog razloga. Mala djeca to lijepo kažu kad ih pitamo zašto nešto vole: zato. Ovaj odgovor odlično pokazuje doživljujemo li nešto izravno i bezuvjetno.

Drvo je dobrota samo zato što postoji kao drvo. Prihvaćanje njegova postojanja jest ljubav. Dobrota i ljubav jesu isto.

Ali drvo možemo promatrati i funkcionalno, na primjer, pravi nam hladovinu. Tada je ono i korisno. Utilitarna dobrota je dobrobit. To znači da je drvo istodobno dobrota zbog toga što postoji, ali i korisno zbog svoje funkcije što stvara i pruža hladovinu. Pružanje hladovine njegova je dobrobit. Da bi nešto bilo korisno mora nekome ili nečemu služiti, mora biti u odnosu s onim čemu služi.

Prema tome, sve što postoji dobrota je i nečemu služi. Dakle sve, apsolutno sve je korisno.

Dobrobit je širenje dobrote, putem korisnosti, na okolinu i zato uvijek uključuje i druge. Prema načelu dobrobiti, ono što je dobro i korisno nama, istodobno je dobro i korisno svima. Naravno, onima kojima to treba. 

Načelo dobrobiti možemo primijeniti na sve aspekte života i na sve životne situacije. Stoga se trebamo što češće pitati: „Kako ovo meni koristi?“ Konkretno, kako meni koristi što nemam novca, što imam visoki tlak, što me partner ne razumije, što me poslodavac iskorištava…? To je odlično pitanje koje će nas dovesti do spoznaje da je svaka situacija korisna i da je sve što nam se događa za naše najviše dobro. Za početak je dobro i korisno obratiti pažnju na ovo pitanje.

Problem nastaje kad dobrotu pretvorimo u polaritet dobro/loše. Čim donesemo sud o tome što jest dobro, tada smo donijeli i sud o tome što nije dobro i odmah kreće borba „za“ ono što smo proglasili da je dobro i borba „protiv“ onoga što smo proglasili da nije dobro.

Razumijevanje razlike između vrijednosti dobrota i polariteta dobro/loše presudno je za transformaciju svijesti o siromaštvu u svijest o blagostanju. Dobrota potiče zajedništvo, a polaritet borbu.

Borba je uvijek iracionalna i dok prosuđujemo, um će nam stvarati vjetrenjače - „realne“ situacije s kojima ćemo se boriti. Iluzija je da se borimo „za“ ili „protiv“ nečega konkretnog. Naravno, svi imamo i svoje razloge zbog kojih stvaramo svoje vjetrenjače, jer bi bez tih „čvrstih“ motiva vrlo brzo shvatili da smo žrtve vlastitog uma i da
stvarni neprijatelj ne postoji. Dovoljno je otvoriti novine, tv, Internet ili jednostavno pogledati u svoj život, pa vidjeti koje su posljedice toga mentalnog ludila u stvarnom životu. To ludilo mora se i može zaustaviti. Kako?

Prestanimo suditi, postanimo neutralan promatrač. Zauzmimo neutralan stav, bez obzira što se oko nas događa.

Neutralan stav prekid je podjele na dobro i loše, „za“ i „protiv“. On će nam omogućiti objektivan i nepristran pogled na svijet u sebi i oko sebe. Na primjer, dobili smo otkaz. Kako reagirati? U ego-svijesti - ili možemo zaključiti da je to loša situacija, jer smo ostali bez sigurnih prihoda, ili možemo zaključiti da je to dobra stvar, jer će nas pokrenuti da nađemo bolje plaćeni posao. Ako tako razmišljamo, tada sve procjenjujemo po principu: ili je „ovo“ dobro - ili je „ovo“ loše. Tada su dobro i loše dva kraja istoga štapa. Koliko energije ulažemo u jedan kraj, toliko raste snaga cijeloga štapa.

Rješenje nije ni negativan ni pozitivan stav. Rješenje je neutralan stav, a to znači da je sve tako kako jest. Na primjeru otkaza to znači da nemamo stav, jednostavno prihvaćamo činjenicu da smo dobili otkaz - tako jest. Kad postignemo takav neutralan stav (postiže se vježbanjem bezuvjetnog prihvaćanja), tada ćemo se izdići iznad ego-mehanizma, koji svoju snagu crpi sa „stabla dobra i zla“, i spoznati čemu otkaz uistinu služi, koja je njegova korist. 

Neutralan stav automatski nas povezuje s duhovnim vodstvom (višom svijesti) i omogućuje da se pojavi pravo rješenje za tu situaciju. Možda je to prilika da započnemo svoj samostalni posao, ili promijenimo zanimanje, ili… Sve ćemo znati kada prestanemo procjenjivati je li nešto dobro ili loše.

Dobrobit je imanentna osnovnom elementu stvaralačkog procesa - izražavanju Sebe.

Međutim, u našem svijetu još uvijek prevladava kolektivno uvjerenje da je opasno izražavati svoje misli i osjećaje te živjeti kako nam srce želi. Još uvijek vlada uvjerenje da se ne može istodobno udovoljiti i sebi i drugima, da ne mogu svi biti zadovoljni i svi imati koristi i da uvijek netko mora biti zakinut i iskorišten.

Interesantno je da svatko za sebe smatra da je žrtva i da svatko za svoje postupke ima opravdanje. A tko je onda taj dobitnik? Nitko. Zašto? Zato što je to istina. Na toj razini svijesti nitko nije pobjednik ni gubitnik, jer svi osjećaju isto: da nikad ne mogu slobodno izraziti Sebe i da nikad nema dovoljno onoga što žele. Stoga su svi u konačnici gubitnici.

Nasuprot tome, kad usvojimo načelo dobrobiti, znat ćemo da je sve što izrazimo iz srca na dobrobit svih i svega što je s nama povezano i da se naše dobro automatski širi na našu okolinu, na biljke, životinje, na sve što pogledamo i dodirnemo. To je ekologija svijesti. Ona nam daje osjećaj sigurnosti i slobode, jer znamo i osjećamo da smo integralni dio svijeta u kojem je sve kako treba.

Nestaje koristoljublje, zamjenjuje ga dobrobit.

 

Kolumna objavljena: 2. rujna 2009.

Autorica: Natali Luks