Načelo usklađenosti
Do sada sam opisala: načelo dobrobiti, načelo zajedništva, načelo viška i načelo uvećanja. Prema tim načelima svjesno djelujemo i ostvarujemo blagostanje i napredak.
Načelo usklađenosti, kao što mu naziv kaže, usklađuje sva navedena načela i omogućuje život u zajednici.
Uvijek živimo i radimo u nekoj strukturiranoj zajednici. Recimo da je to naš posao ili obitelj. Da bismo, kao njezin član, ali isto tako i kao zajednica u cjelini, uspješno funkcionirali, potrebno je da svatko zna svoje mjesto i zadaću u timu, ali i da tim ima prvog među jednakima koji će ga voditi i usmjeravati.
Uspješan je tim kao jato. Svaka ptica ima svoje mjesto i važnost, a prva ptica ima ulogu voditi jato. Slijedom te analogije znamo da je na čelu tvrtke direktor, na čelu države premijer i predsjednik, na čelu vjerske zajednice poglavar, a na čelu obitelji također netko, što ovisi o socijalno-kulturološkom kontekstu (do sada je glava obitelji bio muškarac – starješina, kum, muž, svekar, brat, sin).
Svjesni smo: čim se stvori grupa, stvara se i voditelj ili vođa grupe. Po logici stvari, to je pojedinac koji najbolje odražava vrijednost i cilj grupe.
Pada li nam napamet da se upitamo tko je voditelj, odnosno vođa svih ljudi, cijeloga čovječanstva? Ako mjesnu zajednicu netko vodi, zar je moguće da čovječanstvo nitko ne vodi? Koja je najveća grupna formacija - nacija ili institucionalizirana vjerska zajednica? Ili postoji još veća zajednica - čovječanstvo? Tko to sve usklađuje?
Tko nas sve usklađuje?
Neupitna je činjenica da je svemir organiziran i uređen i da funkcionira prema prirodnim zakonima, koje smo tijekom evolucije postupno otkrivali (znanstvena otkrića). Međutim, zakoni postoje i djeluju i bez obzira jesmo li ih otkrili. Ne moramo znati fiziku i zakon gravitacije da bismo znali da ćemo tresnuti ako padnemo s trešnje.
Isto tako postoje i djeluju zakoni koji se odnose na ljudsko stvaranje. Međutim, tek je sada došlo vrijeme da ih osvijestimo i svjesno primijenimo. Kako Richard Bach lijepo kaže: „Kada riba krene upoznavati svijet, zadnje što spozna jest voda.“
Prvi i osnovni princip svjesnoga stvaranja jest: Znam što želim i odlučujem to ostvariti. Znam da mi duhovno vodstvo (viša svijest) omogućuje uvjete to ostvariti. Drugim riječima, mi odlučujemo, a duh provodi to što odlučimo. Što je duh?
Duh je božanska inteligencija koja nas vodi, usmjerava i usklađuje, kako pojedinačno, tako i kolektivno. On povezuje našu fizičku i duhovnu dimenziju i omogućuje ostvarenje naše zadaće. On je naša viša svijest, viša inteligencija. Naravno, ako smo toga svjesni. Zato, ako želimo svjesno ovladati procesom stvaranja, važno je osvijestiti njegovu prisutnost i zadaću.
Svjesni kontakt s duhovnim vodstvom uspostavljamo preko srca, pitanjem: „Što sa“ i pitanjem: „Želim li se tako osjećati?“ Ako osjećamo duševni mir i zadovoljstvo, tada smo duhovno prisutni i duševno ispunjeni.
Za početak je dovoljno svjesno usmjeravati pažnju na svoje osjećaje, jer su oni točan pokazatelj duševnoga stanja. Nakon nekoga vremena intuitivno ćemo osjetiti povezanost i usklađenost sa cijelim svijetom. To će nam dati osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Shvatit ćemo da je svijet u kojem živimo predivno mjesto gdje ima svega za svakoga.
Načelo usklađenosti kaže da u svemiru vlada sklad i ravnoteža te da se sve neprestano usklađuje. To znači da je naš potencijal usklađen s potencijalom drugih ljudi i s kolektivnim potencijalom, kako bi se najbrže, najbolje, najjednostavnije, najugodnije i najkorisnije ostvarila zajednička zadaća: da je sve usklađeno sa svima i svime i da se ništa ne događa slučajno.
S tom sviješću znamo da božanska inteligencija „brine“ o potrebnim sredstvima i načinima kojima ostvarujemo svoje ciljeve, da nas povezuje usklađuje s drugim ljudima prema načelu dobrobiti i zajedništva te da za sve postoji vrijeme sjetve i vrijeme žetve.
Vjerujemo da je sve u redu.
I jest. To je istinska sigurnost koja nam omogućuje da slobodno živimo i radimo ono što istinski želimo.
Zašto nismo uvijek usklađeni?
Nemir i nezadovoljstvo samo su znak da nismo u svjesnom kontaktu sa sobom i svojim duhovnim vodstvom. Fascinantna je moć svjesnosti. Ako smo svjesni duhovne prisutnosti, tada smo automatski usklađeni s cijelim postojanjem, a ako nismo svjesni, tada smo automatski neusklađeni.
Zašto je to tako, zašto nismo uvijek usklađeni?
Zato što imamo slobodnu volju izabrati u što ćemo vjerovati. Možemo vjerovati Sebi i svomu duhovnom vodstvu, a možemo vjerovati svom ego-programu koji kaže da drugi bolje znaju što nama treba i da će nam oni to i osigurati.
Ako smo samosvjesni, nemamo potrebu ni da nas drugi vode ni da mi druge vodimo. Tada s drugima surađujemo, prema principu zajedničkoga cilja.
To je ljudima veliki duhovni napor, što znam iz vlastitog iskustva. Ljudi se iznenade kad im kažem da im ne mogu dati čak niti savjet, a kamoli što drugo, ali ne zato što to ne želim, nego jednostavno zato što ne znam što nekome treba i što je za nekoga najbolje. Moja je uloga i zadaća reći svoje otkrivene spoznaje i potaći druge da osvijeste svoje duhovno vodstvo.
Ne znam kako se osjećaju ljudi koji ne vjeruju Sebi. Ja sam tijekom života padala i ustajala, ali nikad nisam sumnjala u Božje vodstvo. Međutim, patila sam jer mi nikako nije bilo jasno zašto moram doživljavati „teška“ iskustva kada vjerujem i znam istinu.
Ali baš su me ta iskustva „natjerala“ da shvatim što je ego, kako funkcionira, tko ga je i zašto stvorio i najvažnije - kako ga transcendirati. To je moja zadaća. I dalje doživljavam razna životna iskustva, ali sam mirna. Prihvatila sam potpunu odgovornost za svoj život, što znači da sam svjesna da sam sve, apsolutno sve, što se meni u mome životu događa, sama stvorila.
Naravno, svatko ima svoj put kako će doći do Sebe.
Prema tome, čovječanstvo je jedno veliko jato, u kojem svatko ima svoju ulogu. Ni jedna osoba nije ni bolja ni posebnija od druge, jer smo svi jedinstveni. Sve su uloge jednako važne i svatko bi trebao svoju zadaću obavljati najbolje što može.
A sve nas vodi i usklađuje ista nevidljiva sila.
Kolumna objavljena: 14. listopada 2009.
Autorica: Natali Luks