Višak - tko ga stvara, a tko prisvaja?

 

Načelo viška jest svijest da svatko ima višak stvaralačke energije koji je namijenjen drugim ljudima. Višak je integralni dio stvaralačkog procesa, i pojavljuje se od njegove prve do njegove posljednje faze.

U prvoj fazi pojavljuje se kao višak kreativnih ideja i nadahnuće, u drugoj fazi kao radni entuzijazam, u trećoj kao financijska dobit, a u četvrtoj kao ostvareni standard.

Najpoznatiji i najatraktivniji oblik viška jest profit. Pitanje tko stvara profit i borba za njegovo prisvajanje obilježili su dvadeseto stoljeće. Danas se upravo na tom pitanju mijenja svijest i ruši stari svijet. A sve zato što se ne pitamo Tko uistinu odlučuje o svome radu.

Zaista živimo u ludom i opasnom svijetu. Svega ima za sve, a grcamo u dugovima i strahujemo za golu egzistenciju. Umjesto da surađujemo i koristimo bogatstvo koje nam je na raspolaganju, mi se međusobno borimo i iscrpljujemo. Nije to samo ludo i opasno, nego i krajnje glupo, nerazumno i nepotrebno.

Međutim, sukob je normalna posljedica stare paradigme i unutar ego-svijesti nikada se neće riješiti, bez obzira koliko i kako mijenjali ekonomsko-politički ustroj. Sve je to kozmetika (premda sofisticirana do neprepoznatljivosti) dok se ne shvati suština.

Čovjek je u sukobu sam sa sobom.

Shvaćanje načela viška pomoći će transcendirati svoj vlastiti sukob i shvatiti da nas nitko ne može iskorištavati, a isto tako pomoći će nam ukloniti krivnju da mi nekoga iskorištavamo.

Načelo viška polazi od činjenice da svaki čovjek u svom stvaralačkom potencijalu ima „višak“ stvaralačke energije namijenjen drugima. Ljudi koji su toga svjesni svoj „višak“ svjesno pretvaraju u svoje bogatstvo: ideje, usluge i proizvode, svjesni da na taj način doprinose ostvarenju zajedničkog cilja zajednice.

Ponovit ću opet, jer je to važno shvatiti, tu je prekretnica u svijesti: svi već imamo višak, s njime se rađamo, samo ga trebamo osvijestiti i ostvariti. To je naša zadaća - materijalizirati višak.

A upravo na ovomu mjestu, već u startu, ego izvrće istinu i kaže ničega nema dovoljno.

To je kolektivno uvjerenje i sve dok ga ne osvijestimo, kreirat će nam duhovno i materijalno siromaštvo. Zbog tog uvjerenja mnogi u svijetu umiru od gladi, ali jednako „nemaju“ ni oni koji „imaju“ materijalna bogatstva. To izgleda nevjerojatno, ali je tako. Sve dok vjerujemo da nemamo dovoljno, zaista je svejedno koliki su nam prihodi, što posjedujemo, kakav nam je društveni status, jer osjećaj nedostatnosti i strah od budućnosti svima je isti. Čak je ljudima s manjim prihodima relativno lakše, jer je i snaga tog osjećaja manja.

Možda i sama ne bih ovo tako dobro razumjela da se ne bavim istraživačkim radom na području financija. Svakodnevno se susrećem s istinskim problemima „uspješnih“ poslovnih ljudi i znam što je ego, kako funkcionira i koje su mu obmane i obrane.

I zato opet napominjem, važno je shvatiti da je svima već u potencijalu, dakle u startu, „ugrađen“ i višak stvaralačke energije. Iz potencijala izviru kreativne ideje i energija potrebna za njihovu realizaciju. Kako bismo prepoznali koje su to aktivnosti za koje imamo višak energije, ilustrirat ću to na jednom primjeru.

Recimo da od srca želimo kuhati. Što će odrediti imamo li višak energije? Samo naše pitanje: želim li kuhati samo za sebe ili i za druge? Svatko ima energije za ono što želi. Ako smo usklađeni sa svojim kapacitetom, tada nam je ono što radimo lako, jednostavno, ugodno, zanimljivo i korisno. Ako nam spremanje ručka za deset ili pedeset ljudi nije teško i raduje nas, to je znak da imamo više energije nego što nam je potrebno da skuhamo ručak samo za sebe. Najvjerojatnije ćemo otvoriti restoran i kuhati sa zadovoljstvom za toliko ljudi ili ćemo često pozivati goste.

Pojednostavljeno rečeno, ono što nas veseli raditi za druge pokazatelj je naše istinske zadaće. Zato je besmisleno svoj posao tražiti izvan svoga srca. Nitko umjesto nas ne zna što nas veseli i što želimo dati i prenijeti svijetu.

Tako smo došli do druge faze stvaralačkoga procesa - rada i stvaralačkog izražavanja. U toj fazi višak se očituje kao radni entuzijazam i odličan je pokazatelj ostvarujemo li svoju karijeru.

Karijera znači da imamo dovoljno ideja i energije stvarati za druge. Postoji samo jedan pokazatelj naše prave (božanske) karijere, a to je pitanje koje nam se automatski pojavljuje kad nešto radimo: kako bi moj rad koristio drugima? Poriv za istinskim davanjem automatski je ugrađen u našu karijeru. Svatko želi predati svoj višak, jer je on namijenjen drugima i stvara psihološki pritisak dok ga ne predamo, bez obzira hoćemo li ga pretvoriti u financijsku energiju ili ćemo ga darivati kao svoj stvaralački doprinos.

Mnogi ljudi imaju puno različitih interesa, pa im nije jasno kako odabrati pravi interes kao svoju karijeru. Ne trebamo brinuti, jer su u našoj karijeri svi naši interesi usklađeni.

Najtužnije je kad ne možemo raditi ono što volimo. Dva su razloga. Ili ne znamo što je to, jer smo toliko uronjeni u ego-uvjerenja o tome da ne vrijedimo i ne zaslužujemo, pa nemamo kontakt sa srcem, koje jedino zna. Ili znamo što želimo, ali ne vjerujemo da ćemo s tim poslom osigurati egzistenciju. U oba slučaja radi se o kreativnoj blokadi, koje se treba što prije riješiti.

Formula uspjeha zapravo je vrlo jednostavna - prepoznati što želimo raditi za opću dobrobit.

U trećoj fazi stvaralačkog procesa višak se očituje kao ostvareni prihod. To znači da se onoliko kreativne energije koliko smo pretočili u ideje, usluge i proizvode, i to drugima predali kao upotrebnu vrijednost, transformiralo u financijsku dobit.

U četvrtoj fazi stvaralačkoga procesa, koja se odnosi na ulaganje i upravljanje energijom, višak služi ostvarenju standarda.

Kolumna objavljena: 30. rujna 2009.

Autorica: Natali Luks