Drugi ljudi i Postupak 4P

Reći ću vam veliku istinu koja će vam korjenito promijeniti život ako je prihvatite i primijenite. A to je da o drugim ljudima ne ovisi niti naša sreća niti naša nesreća. Prihvaćanje te istine najteži je i najveći izazov u ljudskoj povijesti, ali i jedini realni izlaz iz situacije u kojoj se danas nalazi čovječanstvo.

Današnje društvo strukturirano je prema ovisničkoj paradigmi, tako da izgleda normalno da sve ovisi o drugima, pa ćemo u početku biti usamljeni kad krenemo na put osvješćivanja odgovornosti za svoj život. Na svu sreću, ima ljudi koji su krenuli istim putem, pa ćemo ih vrlo brzo susresti.

Četiri ovisnosti
Četiri glavne ovisnosti o drugim ljudima jesu: ovisnost o prepoznavanju, priznanju, o prihvaćanju i potvrđivanju. Krenimo redom.

Uzmimo primjer da se godinama nalazimo u vezi s oženjenim muškarcem i vjerujemo da samo nas voli, ali da je u braku zbog djece. I umjesto da se zapitamo zbog čega smo u situaciji koja nam ne odgovara, trošimo svu svoju energiju na očekivanje da on prepozna da smo mi ta jedna jedina s kojom želi živjeti.

Ovaj primjer ilustrira prvu potrebu koju očekujemo od drugih ljudi. Da prepoznaju našu jedinstvenost. Najveća nam je uvreda kad nas drugi zanemaruju, kad za nas nemaju vremena, kad nas ne primjećuju, kad ne poštuju dogovore. Rođendane i obljetnice koristimo da provjerimo koliko smo nekome važni, misli li na nas.

Zaboravili sami Sebe
Potreba da nas prepoznaju nastaje zbog toga što smo sami Sebe zaboravili i ne vjerujemo da smo jedinstveni. Sve dok to ne shvatimo bit ćemo nesretni i tražit ćemo da nas drugi prepoznaju - da nam kažu: ti si ta, ti si jedinstvena. Već shvaćate da je jedino rješenje prepoznati samoga Sebe.

U današnje vrijeme ova potreba eskalira. Svatko želi biti poznata osoba, zapravo viđen i prepoznat. To je tolika potreba da je svatko celebrity tko se pojavi nekoliko puta na televiziji. To samo pokazuje kolika nam je čežnja za prepoznavanjem.

Ne prihvaćamo svoje duhovne vrijednosti
Druga potreba koju očekujemo od ljudi jest da nas prihvate. Ta potreba nastaje zbog toga što negiramo i ne prihvaćamo svoje duhovne vrijednosti, pa mislimo da ih nemamo. Duhovne vrijednosti su ljubav, znanje, sigurnost, sloboda, moć, zdravlje, ljepota, blagostanje… Pa tako, ako mislimo da smo nesigurni, tada ćemo od drugih ljudi tražiti sigurnost, ali ćemo ih i optuživati da su nam je uskratili. Ako mislimo da ne dobivamo ljubav, tada to znači da vjerujemo da nemamo ljubav. Ali isto tako, ako mislimo da i bilo koju drugu vrijednost dobivamo od drugih, to također znači da vjerujemo da te vrijednosti nemamo.

U sirotinjskoj svijesti mislimo da neku vrijednost nemamo zato što su nam je drugi uskratili. Mislimo kad bi drugi bili dobri i pošteni, tada bi bilo dovoljno svega za svakoga. Problem je što su i ti drugi u sirotinjskoj svijesti, pa i oni misle da su uskraćeni i očekuju od drugih. Tako svi nemaju i svi jedni druge optužuju za neprihvaćanje.

Rješenje je samoprihvaćanje, to jest prihvaćanje Sebe kao cjelovitog bića koje već ima sve što mu je potrebno za ostvarenje zadaće. To ćemo najbrže shvatiti ako odustanemo od potrebe da od drugih dobivamo bilo koju duhovnu vrijednost. S drugima možemo razmjenjivati samo materijalne - upotrebne vrijednosti. Možemo dobiti informacije koje će uvećati naše znanje, možemo dobiti kuću, koja će uvećati naš standard, možemo dobiti kozmetičku uslugu koja će uvećati našu ljepotu… Ali ako mislimo da nemamo znanje, da nemamo blagostanje, da nemamo ljepotu, tada nam drugi ljudi te vrijednosti ne mogu osigurati, bez obzira na to koliko nam davali materijalnih dobara.

Ne cijenimo svoja postignuća
Treća potreba koju očekujemo od drugih ljudi jest da nas priznaju, koja nastaje zato što ne cijenimo svoja postignuća. Recimo da nismo dobili plaću tri mjeseca, a naš poslodavac gradi vilu na moru. Što učiniti? Prvo trebamo postaviti pitanje - što ja želim? Sigurno ćemo odgovoriti da želimo da nas pošteno plati za naš rad. U tom odgovoru krije se optužba da poslodavac nije pošten i ona nas blokira. Zato je prvi korak neutralno utvrditi činjenice. A činjenica jest samo to da nismo dobili plaću za svoj rad. Sljedeći korak jest zapitati se: zašto mi se događa takva situacija da radim bez plaće? Budimo uporni i nemojmo dozvoliti da nas „odvuku“ optužbe drugih za našu situaciju. Doći ćemo do pravog odgovora: ne cijenim se dovoljno i ne vjerujem da zaslužujem te prihode.

Drugi nas cijene koliko sami Sebe cijenimo
Interesantno je to što od poslodavca očekujemo da nas cijeni i što se na njega ljutimo što nas ne cijeni, kao da je to lakše nego sam sebe cijeniti. Možda i jest lakše, ali je besmisleno, jer nas drugi cijene samo onoliko koliko se sami cijenimo. Kada to shvatimo, tada možemo promijeniti neželjenu situaciju - tako da promijenimo stav o Sebi. Ne kažem da je samopriznanje (samopoštovanje) jednostavan posao, ali je jedini koji će riješiti naš problem. Sve su drugo tlapnje.

Potvrda od drugih da shvatimo Sebe
Četvrta potreba je očekivanje potvrde. Ta je potreba nastala zato što ne znamo smisao svog života, pa očekujemo da ga dobijemo od drugih ljudi. Potvrditi Sebe znači istinskom Sebi reći hvala što ostvarujemo svoju zadaću koja služi općoj dobrobiti. Obično to izražavamo kao zahvalnost Bogu. Pri tome je važno imati svijest da se zahvaljujemo Sebi što služimo Bogu, što Bogu dozvoljavamo da se kroz nas izražava, ostvaruje i spoznaje. Pokazatelj samopotvrđivanja jest unutarnja ispunjenost i zadovoljstvo što znamo, živimo i ostvarujemo smisao i svrhu svog života.

Od prepoznavanja do potvrde svog odabira
Ukratko sam skicirala osnovne potrebe koje očekujemo da nam zadovolje drugi ljudi. To zovem Postupak 4P. Znači - jedino je rješenje prepoznati svoje istinsko Ja koje zbog zaborava poričemo; prihvatiti Sebe i svoje duhovne vrijednosti koje zbog zaborava negiramo; priznati svoje izražavanje i rezultate svog izražavanja, svoja postignuća, koja zbog zaborava Sebe i zabrane izražavanja Sebe mislimo da ne zaslužujemo; potvrditi smisao i svrhu svog života koju smo zaboravili.

Krenimo od činjenice da smo uvijek sami uzrok svake situacije u svom životu. Vrlo brzo ćemo prepoznati da su drugi ljudi ogledala naših potisnutih uvjerenja te koliko smo ovisni o drugim ljudima (koliko naše odluke ovise o tome što će drugi misliti, reći, kako će reagirati). Valja prihvatiti istinu da smo sami odabrali iskustva zaborava i priznati da smo imali koristi od zaborava (aktivirali smo čežnju za iskustvom i spoznajom). Na kraju uvijek trebamo potvrditi svrhu zaborava, što znači bezuvjetno prihvatiti Sebe i svoje vrijednosti.

Svijest o blagostanju
Ako želimo napustiti sirotinjsku svijest i ući u svijest o blagostanju, najprije moramo postati svjesni odgovornosti za svoj život.

U blagostanju surađujemo s drugim ljudima i od njih ništa ne očekujemo jer znamo da smo usklađeni sa svim ljudima koji u nama žele prepoznati, prihvatiti, priznati i potvrditi ono što i mi u njima vidimo.

U blagostanju prepoznajemo božansku narav u drugim ljudima, prihvaćamo istinske vrijednosti drugih ljudi, priznajemo rezultate i postignuća drugih ljudi i zahvalni smo im što nam omogućuju ostvariti Sebe i svoju životnu svrhu.

Takav život je velika radost.

 

Kolumna objavljena: 21. srpnja 2010.

Prethodna kolumna: Kurve i lopovi

Autorica: Natali Luks