Kurve i lopovi

U svakoj neosviještenoj ženi krije se kurva, a u svakom neosviještenome muškarcu krije se lopov.

U prošloj kolumni opisala sam zabranu izražavanja Sebe kao dva zabranjena užitka - u seksu i radu te dužnosti koje su proizašle iz tih zabrana. Te zabrane su nam omogućile spoznaju individualnosti i jedinstvenosti. Evolucijski je to bilo uređeno tako da smo doživljavali nepotpunost bez svoje druge polovice, koju smo tražili i nalazili u drugom spolu (uglavnom). Žene su svoj muški princip projicirale na muškarce i od njih očekivale financijsku sigurnost, a muškarci su
svoj ženski princip projicirali na žene i od njih očekivali emotivnu sigurnost. Sve je štimalo jer je svatko znao što mu je dužnost i što će se dogoditi ako tu dužnost ne izvršava. Žene koje nisu mogle rađati bile su roba s greškom, a muškarci koji nisu mogli zarađivati bili su društveni otpad.

Ta iskustva nam zaista više nisu potrebna, jer se upravo budimo iz sna i postajemo svjesni da smo cjeloviti - potpuni te da imamo sve što nam je potrebno da izrazimo Sebe i ostvarimo svoju vrijednost.

Međutim, nije dovoljno znati istinu, valja svjesno odustati od kurve i lopova.

Kurva je osjećaj koji žena doživljava kad izražava svoju ljubav u partnerskom odnosu, a istovremeno uživa u seksualnoj predanosti. Riječ kurva nastala je od lat. riječi curvus - savijen, zakrivljen i sama za sebe govori da se radi o nečem krivom. To znači da žena osjeća krivnju (grješnost) što želi slobodno izražavati svoju seksualnost u odnosu s muškarcem kojeg voli. To joj je u staroj paradigmi bilo nedopustivo, zabranjeno.

Svaka prostitutka zna što će joj se dogoditi ako poljubi klijenta
Zato je za ženu bila najveća uvreda kad su je optužili da je kurva. Čak su i prostitutke bile pošteđene takve uvrede, jer one nisu uživale u seksu. Mogle su čak i voljeti svoj „posao“, ali nisu smjele voljeti muškarca kojem su prodavale svoje tijelo. Zato svaka prostitutka dobro zna što će joj se dogoditi ako poljubi svog klijenta. Izgubit će posao.

Užitak je spoj duše i tijela, slobodan protok energije koji spaja um sa srcem. Znamo kakvu su sudbinu doživjele Ana Karenjina, Madame Bovary, Lady Chatterley i sve nesretne žene koje su se odlučile predati svojoj seksualnosti bez kontrole. To u staroj paradigmi nije bilo moguće bez kobnih posljedica.

U današnje vrijeme više nije potrebna društvena zabrana i osuda, dovoljna je unutarnja zabrana koju doživljavamo kao nemogućnost ostvarenja slobodnoga ljubavnog odnosa, a ako ga i ostvarimo, tada ga doživljavamo kao zabranjenu ljubav koju treba skrivati ili nam „ljubav“ završi nekom vrstom kazne, kao što su neželjena trudnoća, bolest, neplodnost, o čemu sam pisala u prošloj kolumni.

Isto tako u svakomu muškarcu leži lopov koji ga čuva od istovremenog užitka u radu i užitka u ostvarivanju prihoda. Užitak u radu znači da rad doživljavamo kao ugodno iskustvo, da energija slobodno teče od stvaralačkog centra smještenog u spolnim žlijezdama do srca koji nas povezuje s višim centrima svijesti, a užitak u ostvarivanju prihoda znači da smo zadovoljni što svojim izražavanjem doprinosimo općoj dobrobiti. Za takav rad kažemo da je kreativan, jer ga obavljamo iz srca i duše.

Ne mora svaki lopov završiti iza rešetaka, postoje i druge kazne
Lopov se automatski uključuje kada poželimo odustati od teškog i napornog rada i uživati u radu i ostvarivanju prihoda. Lopov je društvena osuda koja zastrašujuće prijeti - pošten čovjek ne može lako doći do novca, pa ako i dođe, tada to znači samo jedno: lopov je.

A što se događa muškarcima koji uživaju u zarađivanju možemo pročitati u društvenoj kronici. Naravno da ne mora svaki lopov završiti iza rešetaka. Postoje i druge kazne, kao što su moždani udar, infarkt, karcinom, razvod - jednom riječju bankrot, jer sve je bankrot što nas materijalno i moralno degradira i slomi.

Kurva i lopov čuvari su stare paradigme i zadaća im je da nas do posljednjeg daha drže odvojenim od viših centara svijesti. Ipak, da bi izdržale tamnicu koju su same stvorile, žene mogu, za svoju dušu, voljeti  stvarne i zamišljene muškarce, maštati o njima, čitati ljubiće i gledati sapunice, jedino je bitno da nemaju stvarni odnos u kojem bi slobodno izrazile svoju seksualnost. Isto tako i muškarci mogu uživati, za svoju dušu, u hobijima, ali nije dozvoljeno da svoju kreativnu energiju transformiraju u financijsku i u tome uživaju.

Tu naizgled zamršenu situaciju možemo riješiti jedino tako da stvaralačku energiju shvatimo kao neutralnu energiju, koju definira svrha iskustva. Stvaralačka energija može se očitovati kao seksualna i kao kreativna, ovisno o tome je li joj funkcija seksualno ili kreativno izražavanje.

Ovo shvaćanje neophodan je preduvjet ako želimo slobodno izražavati Sebe i uživati u radu i seksu, bez krivnje. Rezultat toga bit će ispunjavajući odnosi i napredak u životu.

Sljedeći je korak shvatiti da smo cjelovito biće koje se izražava preko seksualnosti i kreativnosti te da nam nitko, ama baš nitko na ovome svijetu neće dati ni ljubav ni seks ni posao ni novac. Zadaća nam je te vrijednosti integrirati, to jest shvatiti kako sama činjenica da jesmo znači da te vrijednosti već imamo. Kada to shvatimo, tek tada možemo krenuti u proces integracije kako bismo svaku od tih vrijednosti u svojoj svijesti opet spojili sa Sobom.

Odustanimo od svojih idealnih polovica!
U procesu integracije najbolnija je spoznaja da trebamo odustati od svojih idealnih polovica - savršenoga muškarca koji će u nama probuditi savršenu ženu i od idealne žene koja će u nama prepoznati idealnog muškarca.

Fascinantno je kolikom su snagom ljudi zalijepljeni projekcijama. Iako sve govori suprotno, iako znaju istinu, ego vrišti: samo ti napusti ovisnost i tada te više neće biti. Bolje dobiti mrvice, nego ništa. Tragedija je što je to izbor između ne-života i života, a mi biramo ne-život koji nudi mrvice, umjesto života koji ne nudi ništa, ali daje sve kada ga odaberemo. Vjera je kriterij što ćemo izabrati, odnosno kako ćemo živjeti.

Da rekapituliram:

Ako smo žena sa ženskim principom ili smo muškarac sa ženskim principom, što je česta pojava u tranzicijskoj svijesti, tada valja shvatiti da nam je prvi emancipacijski korak osloboditi se ovisnosti o materijalnoj i financijskoj sigurnosti. A to možemo postići tako da shvatimo da je naša kreativnost isto što i naša seksualnost i da će se naša kreativnost osloboditi tek kad odustanemo razmjenjivati seksualnost za financijsku sigurnost. Kad prestanemo emotivno (i seksualno) udovoljavati da bismo osigurali financijsku sigurnost.

Ako smo muškarac s muškim principom ili smo žena s muškim principom, što je također normalna pojava u tranzicijskoj svijesti, tada valja shvatiti da je naš prvi korak osloboditi se emotivne ovisnosti. A to ćemo postići tako da shvatimo da je naša seksualnost isto što i naša kreativnost i da će se naša emotivnost osloboditi tek kad odustanemo razmjenjivati financijsku sigurnost za osjećajnu sigurnost. Kada prestanemo plaćati nečije društvo, pažnju i prisutnost.

Dakle tek kao cjelovita bića možemo slobodno ostvarivati svoju seksualnost i kreativnost. Do tada nam je zadaća raditi na integraciji svog muškog i ženskog principa.

 

Kolumna objavljena: 15. srpnja 2010.

Prethodna kolumna: Duhovna dimenzija seksualnosti

Autorica: Natali Luks