Duhovna dimenzija seksualnosti

Stara paradigma temelji se na dva zabranjena užitka - u radu i seksu, koja su nastala kada smo odlučili zaboraviti svoju božansku prirodu i spoznati svoju individualnost. Te su zabrane imale zadaću držati nas odvojenima od viših centara svijesti i omogućiti da se uspješno identificiramo sa svojim fizičkim tijelom i osobnošću. I uspjeli smo. Zaboravili smo Tko smo i Što smo i proživjeli smo sva iskustva koja su nam bila potrebna da Sebe doživimo kao jedinstveno biće.

Kako bih vam što jednostavnije objasnila zašto smo u toj ekspediciji zvanoj „ljudsko iskustvo“ žrtvovali užitak u seksu i radu, prvo moram opisati što je užitak. Užitak je slobodni protok energije našim energijskim sustavom, koji čine energijski kanali i točke. Energetske točke ujedno su i točke po kojima se kreće naša svijest.

Odlukom da „uđemo“ u zaborav spustili smo se do najniže točke svijesti u kojoj smo se poistovjetili s fizičkim tijelom, a zatim smo se spoznajno digli do više razine svijesti i identificirali sa svojim osjećajima, pa smo nakon toga svijest digli na mentalnu razinu i poistovjetili se sa svojim umom.

Spustili smo se po Jakovljevim ljestvama
U današnje se vrijeme ljudska svijest diže na četvrtu stubu na kojoj postajemo svjesni svoje duhovne prirode, postajemo svjesni da smo duhovno biće koje prolazi ljudska iskustva. Ta točka svijesti nalazi se u grudnom košu, pa kažemo da nam se budi Srce.

Energija uvijek kreće iz prve točke i diže se do točke svijesti koju smo osvojili. To znači da svaku aktivnost pokreće energija iz prve točke i da se diže do nivoa uma ili srca, ovisno o tome na kojoj se razini svijesti nalazimo. Još konkretnije, ako mislimo da nešto moramo činiti, tada smo na mentalnoj razini i ne uživamo u onome što činimo, a ako nešto želimo i to slobodno izražavamo, tada smo na duhovnoj razini i uživamo u onome što činimo. U čemu je razlika?

Razlika je u energijskoj prohodnosti. Naime spoznaja Ja jesam povezuje nas s višim energijskim centrima i otvara protok energije kroz sve energetske točke, a ako smo na mentalnoj razini, tada je to energijski klimaks i nema slobodnoga protoka.

Dakle, užitak je pokazatelj nivoa svijesti, jer je energiji potrebna svijest da bi se digla na višu razinu. Radi se o tome da se ljudska svijest kreće po razinama svijesti koje joj omogućuju određena iskustva. Spustili smo se po Jakovljevim ljestvama i po njima se penjemo.

Ženama je zabranjen užitak u seksu, a muškarcima u radu
Zabrana užitka u seksu i radu (izražavanja Sebe) omogućavala je iskustva ograničenosti i odvojenosti i onemogućavala protok energije do srčanog centra. Međutim, funkcija je zaborava završena, pa tako i zabrane užitka više nisu korisne i od njih trebamo odustati ako želimo slobodno živjeti i dalje se razvijati i napredovati.

Kao i sve drugo tako ego iskrivljuje i tu istinu, pa kaže - užitak u seksu i radu osigurat će mi ljubav i slobodu. Promotrimo što se događa ako tako mislimo.

U staroj paradigmi ženama je bio zabranjen užitak u seksu, a muškarcima u radu. Time smo svi bili energijski ograničeni i ovisni jedni o drugima. Žene su imale kolektivno uvjerenje da je seks bračna dužnost i da je jedina ženina zadaća rađati i odgajati djecu, a muškarci su imali uvjerenje da je njihova dužnost prehranjivati obitelj, odnosno da je rad u funkciji opstanka. Žene su ovisile o njegovim prihodima, a muškarci o njezinim emocijama - ženskoj ćudi.

Danas se svi osvješćujemo.

Žene su se prvo izborile za pravo na rad i sve je više samostalnih žena koje ostvaruju svoju karijeru, što znači da više financijski ne ovise o muškarcima. Međutim, još uvijek nisu seksualno slobodne, iako se trude da im seks više ne bude dužnost i potvrda vrijednosti, nego slobodan izbor.

Isto su tako i muškarci sve više osjećajno samostalni, što znači da mogu samostalno živjeti, što je do nedavno bilo nezamislivo. Ili se o njima brinula majka ili žena. Ali ni muškarci još nisu radno slobodni, iako se i oni trude da im rad ne bude dužnost nego slobodan izbor.

Mnogi više ne žele biti ovisni; pucaju lanci koji su nekada bili spona u odnosu. Sve više muškaraca i žena želi slobodan odnos u kojem će se svatko slobodno izražavati, a u emotivno-seksualnom smislu žele biti zajedno samo ako ih povezuje ljubav i duhovno zajedništvo.

Ali to još nije tako i svi su zbunjeni. Žene se tuže da ne mogu naći partnera za dušu i tijelo. Ako su s nekim muškarcem duhovno povezane, tada su seksualno nezainteresirane, a ako im je seksualno atraktivan, tada nema duhovne dimenzije. A važno im je jedno i drugo. I kako se snalaze? Svakako. Neke imaju muža i ljubavnika, neke su same jer ne žele kompromise, a mnoge imaju rak dojke i maternice. Danas vlada epidemija „ženskih“ bolesti, koja nije ništa drugo nego kazna što činimo nešto što je zabranjeno ili što potiskujemo nešto što je zabranjeno. Ima li izlaza?

Naravno. Ali prvo treba shvatiti smisao seksualnosti. U staroj paradigmi seksualnost je bila isključivo u funkciji održanja vrste. Očitovala se kao nagon koji se zbog napetosti praznio u seksualnom činu. To rasterećenje stvaralo je užitak, koji je kratko trajao, do sljedeće napetosti. Žene su se zbog toga s pravom osjećale kao seksualni objekti.

Želimo li da nam naša seksualnost osigura prihode i status u društvu?
Druga funkcija seksualnosti duhovne je prirode. Ako se dvoje ljudi vole i žele zajednički život, tada će im seksualna privlačnost i uzajamna bliskost pomoći da energiju dižu u sve energetske centre. Seksualni će susret biti sinergija davanja koja će im jačati sve aspekte života - fizički, osjećajni, mentalni i duhovni.

Da bi se ostvarila duhovna zadaća seksualnosti, treba se za to svjesno odlučiti.

Kao prvo valja odustati od seksa zbog užitka. Užitak u seksu normalna je posljedica ljubavnog čina i zato jedino ima smisla da izražavanje ljubavi bude poticaj za vođenje ljubavi. Kada to shvatimo i ostvarimo, tada će nam energija slobodno teći i nećemo više biti ovisni o kratkotrajnim užicima, koje uglavnom moramo stimulirati, jer ćemo se stalno osjećati ljubavno.

Kao drugo trebamo odustati od seksa bez užitka. To je dobrovoljno silovanje u kojem želimo nešto zauzvrat dobiti.

Najveća je šteta od takvih obrazaca što nas toliko iscrpljuju i degradiraju te postajemo depresivni i bolesni, pa gubimo smisao i volju za život. To je sasvim normalno u toj fazi razvoja, jer je seksualna energija snažna duhovna sila koja nas pokreće naprijed, a ako joj se odupiremo, tada je razorna.

Zato odaberimo ljubav i ne brinimo. Bliskost će nas voditi i pokazati nam sljedeće korake. Ako u odnosu nema iskrenosti i bliskosti, to samo znači da još nismo našli partnera za zajedničko putovanje. Iskoristimo takvu situaciju da se zapitamo što želimo u partnerskom odnosu i da li se držimo tih vrijednosti. Ili još ipak želimo da nam naša seksualnost osigura prihode i status u društvu? Cijena postaje previsoka.

 

Kolumna objavljena: 7. srpnja 2010.

Prethodna kolumna: Moć riječi

Autorica: Natali Luks