Ego

Često spominjem ego, pa je red da mu se posvetim malo detaljnije.

Prema Freudu, tri glavna psihološka sustava čine: id, ego i superego. Id je izvor psihološke energije i primarni psihološki proces, u kojem tjelesne želje postaju mentalne slike, koje stvaraju psihološku napetost sve dok se ne ostvare. Ego nastoji tu napetost odgoditi dok ne pronađe način kako će te potrebe ostvariti u svijetu realnosti. Superego je psihološki predstavnik općeprihvaćenih društvenih vrijednosti, kome je glavna zadaća odlučiti je li nešto dobro ili loše, to jest je li u skladu s moralnim standardima društva. Na primjer kada je osoba gladna, id u svom iracionalnom procesu stvara mentalnu sliku hrane da bi ublažio napetost zbog gladi. Ego prima poticaje ida i putem racionalnog procesa mišljenja traži realan objekt kojim će zadovoljiti glad. Kada ego pronađe hranu, uključuje se superego i odlučuje je li moralno prihvatljiv način zadovoljavanja te potrebe. Ovisno o odgoju osobe, savjest će joj naložiti kako će zadovoljiti primarnu potrebu gladi. Prema tome, Freud smatra da je zadaća ega uskladiti potrebe ida i superega. U ovom slučaju to bi značilo naći hranu (zadovoljiti napetost ida) na moralno prihvatljiv način (zadovoljiti zahtjev superega).

Ja pojam ega upotrebljavam u sasvim drugom značenju, što se moglo zaključiti iz mojih dosadašnjih tekstova.

Srce ispod kamenčića
Prema mojoj definiciji, ego je mentalni program koji smo stvorili kako bi nam omogućio ostvarenje iskustava za vrijeme zaborava o tome Tko smo i Što smo. Počiva na poricanju istine o Sebi (nisam) i na negiranju istinskih vrijednosti (nemam). Nisam i nemam su bit, suština i svrha ega. Na toj smo osnovi izgradili mentalni sustav, kojim ga održavamo. Sličan je zmaju s mnogo glava, kojem je srce ispod nekoga malog kamenčića i samo ga treba podići i ispod njega pogledati, pa da cijeli zmaj nestane.

Prema tome, u ego-svijesti smo uvijek u energiji poricanja i nikada ne možemo ostvariti niti jednu istinsku vrijednost, jer ego automatski uključuje program poricanja - nisam, koji istovremeno negira svaku vrijednost i pretvara je u energiju negacije - nemam (zdravlje, moć, snagu, ljubav, blagostanje, slobodu…). Zato ego-svijest nazivam još i svijest o siromaštvu.

S obzirom na to da istovremeno čeznemo za ostvarenjem svojih vrijednosti, stvorili smo ego-mehanizam koji nas zavarava da ćemo ih ostvariti ako zaslužimo. To zovem potrebom. Primjerice, ako želimo biti sigurni, potreba će nam sugerirati da zaradimo puno novca, a ne da napustimo energiju poricanja - uvjerenje da nemamo sigurnost. I što se događa? Kao što iz iskustva znamo, što više zarađujemo veća nam je nesigurnost.

Uzaludno trošenje energije na traženje rješenja
O posljedicama života u ego-svijesti već sam puno pisala, pa bih sada htjela nešto više reći o mehanizmu ega, jer sve dok ga ne shvatimo, ne možemo od njega odustati, a dok ne odustanemo, uzaludno ćemo trošiti energiju na traženje rješenja. Istinske vrijednosti za kojima čeznemo nisu unutar ega, već izvan ega.

Ljudi me često pitaju do kada će biti u egu. Odgovor je krajnje jednostavan - dok ne odustanemo od poricanja Sebe. U ljudskom razvoju ego nam je bio potreban, jer smo u iskustvu zaborava spoznavali svoju individualnost i jedinstvenost, ali nam više ne treba. Došlo je vrijeme da energiju poricanja transformiramo u energiju prihvaćanja. Kako?

Prvi je korak prepoznati strukturu ego-mehanizma. Odmah počnimo s prepoznavanjem njegove srži, na kojoj je sagrađen cijeli ego-sustav, a to je podjela na dobro i zlo. Donesimo odluku da ćemo sve doživljavati neutralno. Sve je takvo kakvo jest: ni dobro ni loše. To je čarobna formula. Glavni trik je što sudimo ego, pa kažemo da ego nije dobar, da je za sve kriv. Na taj smo način i dalje u egu, samo što je tada objekt koji prosuđujemo sam ego. To je smisao rečenice Ne opirite se Zlomu! Teško nam je shvatiti da je egu svejedno što i koga sudi jer ne shvaćamo da je to mehanizam koji nema ni svoju energiju ni svoju svijest. Ali ima našu snagu koju mu svaki put dajemo kada povjerujemo da nešto nije dobro, ali i kada procjenjujemo da je dobro. U istini je sve takvo kakvo jest i jedino je bitno je li nam nešto korisno ili nije.

Ego funkcionira kao naš televizor kojem je apsolutno svejedno što je na programu. Ali nama nije, pa ćemo promijeniti program koji nam ne odgovara, a nećemo zbog toga optuživati televizor. Nadam se. Čula sam da je neki čovjek za vrijeme gledanja nogometne utakmice bacio svoj televizor kroz prozor, jer nije bio zadovoljan s rezultatom tima za koji je navijao.

To isto čine i oni koji se odluče na samoubojstvo, jer ne znaju isključiti program koji im zagorčava život. Međutim, većina uporno gleda program koji im ne odgovara.

Oprost je najbrži način da se oslobodimo patnje
Ne suditi znači razumjeti kako su nastala naša iskustva i prihvatiti odgovornost da smo ih sami stvorili. To znači oprostiti. Sjećam se kada je papa za vrijeme boravka u Hrvatskoj (1994.) rekao da trebamo oprostiti. Ljudi su to uglavnom prečuli. Nisu mogli prihvatiti tako radikalan stav prema agresoru, jer su mislili da papa misli da trebamo oprostiti agresoru. Teško je bilo shvatiti da trebamo oprostiti Sebi. Papa je tada govorio o oprostu, jer je želio reći da je nanesena fizička bol objektivna, ali da oprostom možemo smanjiti duševnu bol.

Svakodnevno slušam iste rečenice: „Da, imaš pravo, ali što da radim kad me uhvati želja za osvetom jer sam nepravedno dobio otkaz, jer me dečko nepravedno ostavio…“. Nikako ne mislim da ne bismo tada trebali biti tužni, bijesni, ljubomorni, jadni. Kad bih rekla da neki od tih osjećaja nije dobar, to bi također bio sud, odnosno ego.

Zato je važno prepoznati da sudimo i sud pretvoriti u neutralno prihvaćanje. Nemojmo postati sudac onih koji sude (uključujući i sebe). Kad prepoznamo da sudimo, samo potvrdimo: Da, sudim. Promatrajmo se i pokušajmo biti svjesni Sebe u svakoj situaciji.

Počet ćemo shvaćati da ego postoji samo dok ga nismo svjesni. Čim ga osvijestimo i prepoznamo on nestaje. Svaki put kad ga prepoznamo i neutralno prihvatimo, umanjujemo mu snagu zauvijek.

Kolumna objavljena: 17. veljače 2010.

Prethodna kolumna:  Smisao darivanja

Autorica: Natali Luks