Smisao darivanja

Darivanje je čin ljubavi, protkan najfinijim osjećajima. Dar ima veliku moć, pa je dobro shvatiti njegov pravi smisao. Prvo da vidimo što darivanje nije.

Dar nije pomoć. Ljudima pomažemo kada se nađu u nekoj težoj životnoj situaciji, kako bi je brže i lakše prebrodili i osposobili se za normalan život. Dobro je raspitati se koja im je vrsta pomoći potrebna i možemo li je mi pružiti. Nemojmo žednome davati hranu. Ako je nekome potrebna financijska pomoć, tada mu dajmo novac, ako mu je potrebna duhovna pomoć, tada mu pružimo takvu pomoć. Izdvojimo onoliko vremena, novca, koliko osjećamo da možemo dati i da će nas ispuniti zadovoljstvom.

Nadalje dar nije sredstvo suptilne ucjene. Nemojmo darivati vrijedne predmete i usluge s namjerom da time potaknemo nečiju ljubav, prijateljstvo, naklonost. To uvijek završava razočaranjem i osjećajem da smo iskorišteni. Isto tako se prilikom dobivanja skupocjenih predmeta i usluga valja iskreno zapitati koliko smo energije i u kojem obliku uložili u „primanje dara“. Ako nešto trebamo platiti, to i platimo.
Besplatno ispadne jako skupo.

Nevidljive niti darivanja
Darivanje isto tako nije iskupljivanje „grijeha“. Tu igru često igraju bračni partneri kada sa skupim poklonima kompenziraju osjećaj krivnje za neki svoj propust. To među njima stvara samo još veću neiskrenost, a ne doprinosi zbližavanju, što je inače cilj dara. I „prezaposleni“ roditelji nerijetko na taj način kompenziraju svoju neprisutnost. Nažalost, takva darivanja sve više postaju zamjena za direktan, prisan i iskren odnos.

„Što je onda pravi dar?

Dar izražava naš unutarnji poriv da nešto svoje predamo drugoj osobi i na taj način uvećamo bliskost i uzajamno zadovoljstvo. Najbolje je darivati svoj kreativni izražaj za koji znamo da će drugoga razveseliti. Tada će taj predmet, usluga, slika, pjesma, razgovor, vrijeme, novac ili pažnja zračiti upravo onom vibracijom koju smo u dar uložili i spajat će nas s darovanom osobom nitima prijateljstva i ljubavi.

To je moć dara. Ako u njemu nema tih nevidljivih niti, tada to nije darivanje.

Primjerice, moja je mama istinski sretna kada nekoga nahrani, uvijek, bez iznimke. To je njezin jezik ljubavi. Pokušavala sam i ja biti takva, ali sam shvatila da u mojim objedima nema glavnog začina koji ona stavlja - nesebične ljubavi. Godinama sam je imitirala, jer sam smatrala da je normalno da i ja, barem s vremena na vrijeme, pozovem obitelj na ručak. Napokon sam sama sebi priznala da mi to predstavlja napor i da to radim iz krivnje, a ne zato što istinski želim. Odahnula sam odtkada sam odustala biti dobra kao drugi i otkada sam sebi priznala svoj jezik ljubavi. Sada smo svi zadovoljni.

Treba naglasiti što darujemo, a što naplaćujemo
Drugi se primjer odnosi upravo na moje istinsko darivanje. Još dok sam radila u Ministarstvu financija, uvijek i bez iznimke, veselilo me kada sam mogla kolegama i strankama darivati svoje vrijeme i pažnju. Postala mi je praksa da „pravi posao“ nosim doma i radim ga po cijelu noć, jer sam za vrijeme radnog vremena „darivala“ nešto drugo, čemu nisam mogla odoljeti. U jednom trenutku to je poprimilo takve razmjere da sam odlučila svoje zadovoljstvo darivanja pretočiti u novi posao, koji radim još uvijek.

Tada je prestalo isključivo darivanje, jer sam svoje zadovoljstvo počela i naplaćivati, ali zadovoljstvo nikad nije prestalo i uvijek je jednako bez obzira naplaćujem li ga ili ne naplaćujem.

Iz vlastitog iskustva savjetujem da uvijek naglasite da li nešto darujete (nefinancijska valuta) ili naplaćujete (financijska valuta). Mnogima tu nastane velika zbrka u komunikaciji, dok ne nauče jasno reći: „Ovo ti darujem“, a „Ovo ti naplaćujem“. Nemojmo se dovoditi u neugodnu situaciju da ljudima nije jasno jesu li primili dar ili trebaju platiti, samo zato što je nama unaprijed neugodno reći svoju valutu, pa vrući kesten prebacujemo na primatelja. To je isključivo naša zadaća.

Lažna skromnost i nezahvalnost
Zato, ako trgujemo, tada trgujmo svjesno i prema načelima trgovine. Tada je trgovina ispravna i ugodna. Ako se ne držimo niti pravila trgovine niti pravila darivanja, postat ćemo žrtva vlastitog licemjerstva.

Isto tako trebamo reći koliko vrijedi naš dar ukoliko ima upotrebnu vrijednost o kojoj primatelj dara nema informaciju. Lažna skromnost uvijek završava nezadovoljstvom i uvjerenjem da su ljudi nezahvalni.

Znat ćemo da smo iskreno darivali ako pri darivanju osjetimo zahvalnost prema osobi koja je primila naš dar, jer nam je omogućila da se izrazimo i svoju vrijednost proširimo i uvećamo.

Valja darivati samo ono čega nam je puno srce. Zamislimo muku da smo puni ljubavi, sreće, životnih spoznaja ili materijalnog bogatstva, a da to nemamo s kim podijeliti. Zato je potrebno njegovati pravi smisao darivanja, pa ćemo vrlo brzo shvatiti da hvala treba reći onaj koji je dao. Kada to doživimo tada smo spremni sudjelovati u istinskoj životnoj čaroliji - što više darujemo to nam više pritječe onoga što darujemo.

I na kraju, odnosno na početku, naučimo prvo darivati Sebe. Na području financija najbrži je način izdvajanje desetine od svakog prihoda i stavljanje na račun financijske neovisnosti. Tako osvješćujemo da su naši prihodi Božji dar što nesebično služimo i bezuvjetno dajemo.

Kolumna objavljena: 10. veljače 2010.

Prethodna kolumna:  Zaslužujemo li bolji život?

Autorica: Natali Luks