Izaberimo razgovor umjesto savjeta
Savjet je potreban kad nismo sigurni u svoju stručnost, pa nam treba mišljenje stručne osobe. Takvi se savjeti plaćaju jer je stručnjak uložio energiju i trud da bude kompetentan i savjet je njegov proizvod. Daje nam rješenje za koje bi potrošili mnogo više vremena i truda nego što ćemo mu dati novca. U današnje vrijeme savjetnici postoje za gotovo svako područje života: financijski, pravni, psihološki, modni, za uređenje prostora, za prehranu…
Primjerice, želimo kupiti klima-uređaj. O klima-uređajima ne znamo ništa niti nas to zanima. Želimo samo kvalitetan uređaj koji odgovara potrebama kvadrature našeg stana, radi optimalnoga hlađenja. Ne želimo se upuštati u proučavanje tehnologije, pa ćemo stručnjaku platiti za savjet.
Međutim, ljudi često traže savjet za rješenje svojih osobnih dilema i problema ili prilikom važnih životnih odluka. To je opasno, jer nitko umjesto nas ne zna što je za nas dobro. Za te stvari moramo biti sami sebi savjetnikom. Prijatelju, terapeutu, svećeniku, liječniku ili psihologu možemo iznijeti svoj problem, ali njegova je uloga samo da nas sasluša i navede da dođemo do vlastitog odgovora, a nikako da nam sugerira rješenje.
Roditelji i djeca
Svaki čovjek najbolje zna što mu treba i to nitko drugi ne može umjesto njega dokučiti. Roditelji često misle da znaju što je najbolje za njihovu djecu, jer misle da dobro poznaju svoje dijete i da će mu olakšati ili pomoći u odrastanju ako ga savjetuju i ako ih dijete sluša. Međutim, to nije istina! To je nametanje roditeljskog svjetonazora. Dijete ima svoj životni program, svoju zadaću, i dobar roditelj omogućuje djetetu da ga ostvari. On navodi dijete da izrazi sebe, svoje talente, sposobnosti i sklonosti i podržava ga u njegovu ostvarenju. Takav roditelj djetetu omogućuje uvjete za razvoj, ali nikada ne utječe na njegov izbor niti želi da dijete odustane od svoga programa. Roditelji koji djeci omogućuju ostvariti ono što žele vole svoju djecu. Jer ljubav je bezuvjetna podrška drugoj osobi da ostvari sebe.
Svi bi trebali međusobno razgovarati, umjesto dijeliti savjete.
Razlika između razgovora i savjeta često je suptilna, pa treba biti oprezan. Savjetovati znači da od druge osobe tražimo njezino mišljenje i usvajamo ga kao svoje. Razgovor je kada nam druga osoba pomaže da dođemo do svoga mišljenja.
Ljudi vole savjetovati, jer im to daje osjećaj važnosti. Savjetnici su uvjereni da čine dobro djelo jer posjeduju informacije i znanje i najčešće nisu svjesni da zapravo svoje ideje nameću drugima.
Savjet je konačan rezultat znanja, svjetonazora, talenta i stručnosti druge osobe i ne potiče nas da ostvarimo ono što uistinu želimo. Tražimo ga kada nemamo povjerenja u sebe jer ne znamo da sve odgovore već imamo.
Besplatni savjet - obostrana nesigurnost
Čovjek koji traži „besplatan“ savjet misli da drugi ljudi bolje znaju što mu treba, nego on sam.
Zato je novac odličan pokazatelj. Ako smo savjet spremni platiti, tada će nam i koristiti jer na taj način svjesno ulažemo svoju energiju da dođemo do odgovora koji nam treba. Besplatni savjeti najčešće su nametanje mišljenja zbog obostrane nesigurnosti, samo što jedna strana uobražava da je sigurna i da sve zna, a druga se identificira s nesigurnošću.
Međutim, razgovor je sasvim nešto drugo. U razgovoru je sugovornik također kompetentan, ali je psihološki neutralan, nije mentalno i emotivno angažiran i ima potrebnu distancu. Neutralan sugovornik služi kao katalizator da razbistrimo i razjasnimo sve u vezi s nekom temom. Njegova je zadaća da nas vodi do potpune jasnoće i razumijevanja.
Dobar razgovor velika je pomoć prije donošenja odluka, jer odluke treba donositi u miru, jasnog uma i čista srca. Takav razgovor služi da se oslobodimo mentalnih slika, pretpostavki, prosudbi, predrasuda i negativnih emocija - straha, zabrinutosti, srdžbe, ogorčenosti, tuge…
U razgovoru je prisutna ljubav, jer sugovornik prihvaća drugoga takvog kakav jest i zna istinu da svatko u sebi ima svoje odgovore, ali isto tako i da je do njih teško doći, pa u tome pomaže. To je uloga pravoga prijatelja.
Savjetnik daje svoje mišljenje, a prijateljski razgovor potiče da dođemo do savjetnika u sebi. Najbolji partner za razgovor jest osoba koja zna sebe slušati. Takav čovjek ne može, a niti želi druge savjetovati. I jedino što želi jest i druge potaknuti da i oni sami dođu do svog unutarnjeg odgovora. Zna da su savjeti nametanje svoje volje i kršenje tuđe.
U današnje vrijeme svijest još nije toliko razvijena, pa svi jedni druge savjetujemo u najboljoj namjeri, a čuli smo da je put u pakao...
Pravi je marketing kao razgovor
Ljudi često traže savjet, ali se ljute kad ga dobiju i ne žele da im drugi sole pamet, jer svi zapravo žele razgovor, a ne savjet. Tražimo savjet, a istinski želimo da nas drugi saslušaju i da nas prihvate, da prepoznaju ono najbolje u nama, a ne da nas mijenjaju.
U duhovnoj ekonomiji marketing ima sličnu funkciju kao razgovor, jer mu je cilj isti - u svakom čovjeku potaknuti, probuditi i razviti njegove istinske vrijednosti.
Pravi marketing ne nameće rješenja i ne stvara lažnu potrebu, jer ne polazi od toga da smo nesigurni, neprivlačni, impotentni i nesposobni. Polazi od toga da želimo investirati u standard koji će nam omogućiti ugodniji, lakši i jednostavniji životni stil. Iz nas izvlači ono najbolje.
Zamislimo ovakvu reklamu: „Savršeni ste takvi kakvi jeste - s našim proizvodom i bez njega, ali ako vam treba automobil, mi nudimo proizvod, takve i takve kvalitete… a ako vam treba parfem, nudimo proizvod takve i takve kvalitete.“
Baš me zanima kako bi izgledale reklame bez suptilne (?) poruke da će nam auto osigurati seksualnu snagu i vrijednost, a parfem privlačnost i neodoljivost.
Vrijeme pravoga marketinga tek dolazi i odigrat će važnu ulogu u transformaciji svijesti. Jer svi smo istodobno i prodavači i kupci.
Kolumna objavljena: 11. studenoga 2009.
Prethodna kolumna: Standard stvara prihode
Autorica: Natali Luks