Mentalno znanje je neophodno, ali nije dovoljno
Javio mi se čitatelj koji mi je kratko i jasno rekao da od čitanja nema koristi jer ga zaborav toliko svlada da se istine jedva i rijetko sjeti kad zaklopi knjigu i pokuša pročitano primijeniti u svakodnevnom životu. Piše:
„U svakom Vašem članku pronalazim dodirne točke sa svojom osobnošću i osvješćujem (barem na trenutak) sve ono što želim promijeniti. Moram reći da mi ove teme nisu nove te da sam u vezi s time pročitao već popriličnu količinu knjiga (Neale Donald Walsch - sve, Carlos Castaneda - sve, Ouspensky, Gurdijev, Eckhart Tolle i tako dalje).
Događa mi se zanimljiva stvar kad čitam Vaše članke ili nešto drugo od spomenutih autora - to je da sam svjestan svega što bih trebao promijeniti u svojoj svijesti i savršeno kužim kako djelovati, kako drukčije razmišljati.
Problem nastaje kad knjigu odložim i krenem u svakodnevni život. Praktički to izgleda kao da nikad nisam ništa pročitao. Tek ponekad uspijem osvijestiti i iznova naći „grešku“ (čitaj nesvjesnost, poistovjećenost i tako dalje). Vaši tekstovi stvarno me inspiriraju da ostanem u
svijesti blagostanja i u svijesti da sve što mislim da trebam imati - već imam u sebi tako da te vrijednosti samo trebam osvijestiti.
Stvarno me zanima koje onda pogreške radim pri naplaćivanju svojih usluga, a radim ih?“
Znanje treba primijeniti
Ova vrst knjiga i tekstova jesu kao i svi ostali udžbenici - daju potrebne informacije, ali ne mogu zamijeniti proces učenja - usvajanja znanja.
Praksu čini primjena usvojenog znanja, a ne pročitanih informacija.
Promjena svijesti ima dvije faze. Prva je učenje, a druga primjena naučenog. Problem nastane kad pomislite da je dovoljno imati mentalno znanje i da se učenje sastoji od skupljanja informacija. To je normalna pojava u svih početnika zbog utjecaja nezasitnog ega koji nikad nema ničega dovoljno. Paradoks je u tome što je ego najjači kad ga želite napustiti i sugerira vam da skupljate informacije umjesto da ih koristite. Ego je mehanizam koji uvijek radi na isti način, bez obzira je li pohlepan za novcem ili za prosvjetljenjem. Zato je bitno naučiti kako ga isključiti. To je smisao „rada na sebi“, a ne gutati nove i nove knjige koje vješto sugeriraju da će vam dati tu toliko traženu tajnu, samo da ne morate ništa „raditi“. Treba li onda čitati?
Treba. Čitati knjige o promjeni svijesti ima smisla dok u sebi ne prepoznamo to što tražimo, dok nam ne postane jasno - to je to što želim i što odlučujem ostvariti u svom životu. Nakon toga je potrebna praksa. Koliko znam, tako sve u životu funkcionira. I kao što naš čitatelj kaže - čitanje nije dovoljno. I nije. Ako zaista želimo ostvariti blagostanje i napredak, svakodnevno trebamo učiti i vježbati. Ono što nam knjige sugeriraju, valja početi „trenirati“. Tu nas čeka nova zamka. Ego kaže da vježbati možemo i sami, da nam za istinu ne treba trener, da je to uzaludno trošenje novca i laka zarada samozvanih učitelja. Je li to istina?
Ego nas sabotira na svakom koraku
Dragi moji, tu vam nitko ne može pomoći osim vašeg srca i vaše zdrave pameti. Ja osobno ne bih dala niti jedan novčić niti jednu sekundu svog vremena za nešto što mi ne treba i u što sumnjam da mi može koristiti. Ali ako nešto želim ostvariti, tada o novcu i vremenu ne razmišljam i ne osvrćem se na postojeću situaciju, jer vjerujem u svoje vodstvo. Bez vjere ne bih uspjela ostvariti ništa, jer ego na svakom koraku sabotira svaki pokušaj samoostvarenja.
Za promjenu svijesti trebamo se odlučiti svjesno i dobrovoljno i preuzeti odgovornost za sve posljedice na tom putu koji nije ni lak ni jednostavan, ali je jedini koji postoji. Na putu do Sebe imamo samo jednog jedinog protivnika - sebe, a to je naša nesvijest (zaborav, tama). U početku je nemoguće postići svjesnost bez pomoći drugih ljudi, jer je snaga zaborava jača od probuđene svjesnosti. Pri svakom pokušaju da primijenimo istinsko znanje, osjećamo se kao da sami sebe podižemo u zrak. Potrebno nam je drugo ljudsko biće da nam pomogne ojačati svjesnost. Ja tu podršku nazivam - dvije svijesti protiv jedne nesvijesti. Naravno da to nije borba protiv nesvijesti, nego jačanje svjetla koje rasvjetljava tamu.
Ako mislite da to možete prakticirati sami, pokušajte. Iskustvo je najbolji učitelj. Kada shvatite da ne postižete željene rezultate, pronađite nekoga tko je već ostvario ono što vi tek želite postići i on će vam sigurno pomoći.
Trener nije Buda, nego samo stuba ispred nas
Kada tražimo učitelja, trenera, trebamo otvoriti oba oka, a kada ga nađemo, tada jedno trebamo zatvoriti, jer nećemo naići na prosvijetljenog Budu, nego na nekoga tko je jednu stubu ispred nas. Vjerujte mi, to nam je i više nego dovoljno. Učitelj u prvom razredu osnovne škole ne mora znati rješavati integrale niti treba čitati Goethea da bi nas odlično naučio kako ćemo koristiti brojke i slova.
U praksi je jedino bitno koliko smo svjesni istine u trenutku kad nas obuzme zaborav. Istinu ćemo prepoznati po osjećajima. Zbog toga možemo reći da se sav duhovni trening svodi na prepoznavanje i prihvaćanje osjećaja. Ako smo u miru i radosti, tada smo u istini. U treningu nam može pomoći pisani tekst (kao podsjetnik) i prisutnost trenera (opet kao podsjetnik). O našoj duhovnoj kondiciji ovisi hoćemo li koristiti pisani tekst ili živu riječ, koja ima znatno jaču snagu i pokreće unutarnju preobrazbu.
Ako smo u fazi da zaboravljamo pročitano i više nemamo potrebu drugima savjetovati kako bi trebali živjeti, to samo znači da smo završili s procesom mentalne inkubacije, koji je neophodna faza učenja, ali nam više ne koristi, jer nam treba druga vrst podrške, koja će nam omogućiti da aktivno živimo iz Sebe i ostvarujemo svoj kreativni potencijal na opću dobrobit. Ta podrška više nije mentalna, nego je energetska. Došli smo do srca i više ne možemo djelovati iz uma.
Čitatelj se opravdano pita koje pogreške radi pri naplaćivanju svojih usluga, premda je shvatio sve što sam detaljno objasnila u tekstovima o naplaćivanju.
Naš čitatelj završio je s prvom fazom učenja - prepoznavanjem istine te stoga misli da čini pogreške što istinu automatski ne primjenjuje. Naime drži da ne može primijeniti ono što je prepoznao kao istinu, a zapravo samo nema dovoljno snage primijeniti prepoznato znanje. Duhovna se snaga trenira, pa mu predlažem da nađe trenera.
Kolumna objavljena: 26. svibnja 2010.
Prethodna kolumna: Slike i vizije
Autorica: Natali Luks