Nevidljivi i izgubljeni prihodi
Inspiraciju za ovu kolumnu dala mi je čitateljica iz Pule. Svako moje parafraziranje njezina pitanja odvelo bi me od suštine, pa ga zato uglavnom navodim integralno:
„Dakle, ja sam osoba s viškom energije, ali tu energiju manje usmjeravam na svoj konkretni posao i karijeru. Višak energije usmjeravam na humanitarni rad (u udrugama). Zbog svoga humanitarnog rada i entuzijazma s kojim ga obavljam, osjećam se super - ispunjeno, važno. Uvijek govorim da sav taj humanitarni rad obavljam zato što me ispunjava, a manje zbog drugih. I ne sramim se toga!
Međutim, iako sam liječnica i nemam malu plaću…imam dosta troškova (kredit za kuću, auto, dijete s puno aktivnosti, moj engleski, vježbe...) i stalno sam u minusu… i to debelom!
Puno sam razmišljala o tome kako za sve aktivnosti koje vodim kroz projekte nekih udruga uvijek nađem novac (od sponzora, stalno pišem pisma, molbe, organiziram humanitarne koncerte i slično), a za moje osobne potrebe to jest za svakodnevni život - u tome baš i ne uspijevam!
I došla sam do sljedećeg zaključka: imam krivi stav o novcu, ali podsvjesno! Vjerojatno moja podsvijest smatra da je novac nešto loše, nešto "fuj" i zato ga ne mogu dovoljno zaraditi. A očito da ga mogu nabaviti za aktivnosti (k tome vrlo plemenite) - za druge, u kojima ja u potpunosti volontiram! To je valjda ok! To je plemenito, dobro, pozitivno i ja bez ikakvih problema uvijek, ali baš uvijek nađem puno novca za projekte koje vodim. Jedna je od tih udruga - udruga cerebralne paralize, a druga je Crveni križ! Za moju podsvijest korisnici mojih projekata očito to zaslužuju, ali JA osobno ne zaslužujem izaći iz minusa i imati višak novca... jer bih se "sigurno pokvarila"?! Možda bih se i s mužem posvađala?
Zanima me Vaše mišljenje o tom fenomenu. Moram priznati da nisam time opterećena jer nisam ni gladna ni žedna, imam veselu i sretnu obitelj, a i dosta putujem... stoga se smatram vrlo sretnom osobom! Ipak... strašno me zaintrigirao ovaj fenomen moga viška energije koja je usmjerena suprotno od mog bankovnog računa. Ima li tome pomoći?“
Kao što vidimo, naša čitateljica nema problem sa svojim potencijalom i sa svojim radom, jer je svjesna svojeg viška. Bravo. Zato zna što želi raditi i to s veseljem radi.
Problem je u tome što humanitarni rad ne naplaćuje, a posao liječnice naplaćuje.
Dakle, njezin su problem prihodi. U svojoj svijesti odvojila je prihode koje ostvaruje humanitarnim radom od prihoda koje ostvaruje u radnom odnosu. Zapravo, ona uopće nije svjesna da ostvaruje prihode svojim humanitarnim radom. Zašto? Zato što ne zna što su prihodi.
Što je to prihod?
Rečeno ekonomskim rječnikom prihod je priljev novca u određenom razdoblju. Novac može biti izražen financijski ili u nekoj materijalnoj vrijednosti. Sjećam se osamdesetih godina, kada su radnici primali plaću u obliku hrane (svinjskih polovica), ogrijeva, zimnice, odjeće i druge potrošne robe.
S gledišta duhovne ekonomije prihod je svijest o svome doprinosu općoj dobrobiti, a ostvareni prihod čine svi vidljivi i nevidljivi primitci koji služe ostvarenju standarda i stila života. Osvješćivanje „nevidljivih“ prihoda omogućuje uvećanje „vidljivih“ prihoda. To je siguran način da trajno povećamo svoje prihode, pa ću u narednim kolumnama opisati kako ćete prepoznati još neke „nevidljive“ prihode.
Na primjeru naše čitateljice opisat ću jedan oblik „nevidljivog“, a time i izgubljenoga prihoda.
Iz njezina pisma jasno se vidi da ne smatra da ostvaruje prihod humanitarnim radom, iako itekako radi i bez problema nalazi puno novca za projekte koje vodi. Nesvjesno se odrekla svoga prihoda, pa je zaključila da njezin humanitarni rad nema za nju financijsku vrijednost zato što je unaprijed namijenjen korisnicima njezinih projekata.
Zašto?
Krivnja stvara minus
Dva su razloga. Prvi je zato što ima uvjerenje da nije moralno naplatiti zadovoljstvo u radu. Stoga slobodno uživa u humanitarnom radu, u koji usmjerava većinu svoje kreativne energije, ali istodobno ima krivnju što prima plaću kao liječnica. Krivnja joj je stvorila minus.
Drugi je razlog robinhudske naravi. To znači da vjeruje kako je sasvim u redu da onaj tko ima novca pomaže onima koji su potrebiti. Vidi se da se u tome odlično snalazi. I to je ok. Međutim, problem je što podsvjesno smatra da je taj novac „oduzela“ onima koji ga imaju, pa ga zato ne želi doživjeti niti kao svoj prihod niti kao svoj standard, već ga direktno, mimo svoga proračuna, usmjerava onima kojima je namijenjen. Tako izbjegava loš osjećaj da je nekome „uzela“ novac, a ipak ima dobar osjećaj da je dala doprinos općoj dobrobiti, jer je pomogla onima kojima je pomoć potrebna.
A upravo je to definicija prihoda - svijest da svojim izražavanjem doprinosimo općoj dobrobiti. Dakle, ona nije bila svjesna da je njezin humanitarni doprinos isto što i njezin prihod. Zbog toga je to bio „nevidljivi“ prihod koji se nije fizički „pojavio“.
Majka Tereza imala je sličnu zadaću. Međutim, ona je bila izuzetno sposobna poslovna žena, svjesna da svoj prihod ostvaruje „prodajom“ svojega jedinstvenog proizvoda - svoje karizme, koja služi njezinoj zadaći. Bilo je dovoljno da se negdje pojavi, pa da ljudi automatski vade novac iz novčanika. Na taj je način ostvarivala svoju misiju i svoj standard - pomaganje siromašnim i bolesnim ljudima. Njezini prihodi i standard bili su usklađeni i nije imala osjećaj da nema dovoljno. Ostvarivala je ogromnu količinu „nevidljivog“ prihoda (duhovno ispunjenje zbog ostvarenja misije) koji je stvarao veliku količinu vidljivoga novca. Kada joj je jedan novinar rekao da on ne bi mogao raditi to što ona radi ni za milijun dolara, ona mu je kratko odgovorila: „Ne bih niti ja.“
100 posto rada - 30 posto prihoda
Međutim, naša čitateljica nema svijest o svojim ukupnim prihodima, jer nema svijest o tome da su prihodi njezino stanje svijesti, koje se fizički može očitovati kao financijska ili nefinancijska valuta. Pojednostavljeno rečeno, ona 100% svoga kreativnog rada i doprinosa pretvara u oko 20% - 30% financijskog prihoda. Stoga nema ni osjećaj da su njezini humanitarni programi jednako tako njezin standard kao što je to kredit za kuću, putovanja…
Budući da je „izgubila“ (porekla) velik dio prihoda, logično je što osjeća da je njezina financijska energija usmjerena suprotno od njezina bankovnog računa, što također rezultira debelim minusom.
Rješenje je da shvati kako je sav novac koji je „prikupila“ svojim radom i svojim viškom stvaralačke energije njezin prihod, bez obzira na to što nije uplaćen izravno na njezin račun. Nadam se da će shvatiti kako količina njezina rada, kojim doprinosi općem dobru, stvara njezin ukupan prihod, koji odgovara njezinom integralnom standardu. A standard su sva iskustva koja nam omogućuju rast, razvoj i napredak, bilo da nam za njihovo ostvarenje trebaju materijalni ili nematerijalni uvjeti.
Kolumna objavljena: 28. listopada 2009.
Prethodna kolumna: Postoje li čuda?
Autorica: Natali Luks