Recept za blagostanje i napredak

Već se godinu dana družimo. Iz tjedna u tjedan pišem o raznim aspektima duhovne ekonomije.

Godišnjica je prigoda da se stane i načini neki rezime, pa ću se osvrnuti na svoje pisanje u protekloj godini.

Moram reći da mi je pisanje ove kolumne dragocjeno iskustvo. Naučila sam važnu lekciju o smislu izražavanja. Godinama održavam različite tečajeve i bez problema se usmeno izražavam. Međutim, pisanje kolumne nije mi bilo tako lako. Zapitala sam se u čemu je razlika. Shvatila sam da je razlika u tome što se usmeno obraćam uvijek konkretnim osobama, a kolumnu ne pišem konkretnim osobama. Nije mi bilo ugodno pisati „u prazno“ i nemati povratnu informaciju. Nisam trebala potvrdu kako pišem u stilu: „Ovo ste super napisali.“ ili „To su gluposti.“, pa su mi svi komentari bili dragi i korisni. Međutim, željela sam uspostaviti dijalog sa čitateljima, ali nisam uspijevala, pa sam bila razočarana i čak sam razmišljala da prestanem pisati. To je bila prva kriza pisanja - kome pišem, kome to treba?

Inspiracija je isto što i motivacija
„Dobila“ sam odgovor i spoznala svrhu svoga pisanja. Pišem zato da se izrazim. Moja zadaća nije razmišljati kome to treba i da li to uopće nekome treba, nego izraziti Sebe. To je to. Problem je bio što sam očekivala odgovor, a ne komentar. Odgovor bi značio da moje pisanje ima smisla. Prilikom usmenog govora nemam tu neizvjesnost, jer isti trenutak osjetim jesam li uspostavila kontakt. Tek mi je pisanje kolumne otkrilo koliko sam vezana za kontakt. Moram priznati da sam se jako iznenadila, jer sam smatrala da je normalno biti zadovoljan kad nam drugi potvrde da su primili naš uradak. Međutim, vrlo je suptilna razlika između očekivanja odgovora (kako bih potvrdila svoju vrijednost - „Moje pisanje ima smisla.“) i prirodne reakcije kojom drugi potvrđuju da su primili ono što sam im dala („To što pišete koristi mi.“). Naravno, nisu važne riječi, već osjećaj s kojim sam primala vaše reakcije.

Ova spoznaja sada mi koristi i u usmenoj komunikaciji - izražavam se jasno i konkretno i ne ovisim o reakcijama drugih ljudi. Sigurna sam da ću kontakt uspostaviti sa svima s kojima ga trebam uspostaviti ako ga trebam uspostaviti.

Iako znam da smo svi usklađeni i da se sve događa na opću dobrobit, ipak se uvijek ugodno iznenadim kad mi se u životu potvrdi ta istina. Tako se nekoliko puta dogodilo i u ovih godinu dana. Sjećam se jednog tjedna, kada jednostavno nisam imala inspiraciju išta napisati. Zaključila sam da to znači da sam iscrpila svoje mogućnosti i da je to kraj. Zadnjim atomom snage ipak sam nešto napisala i odlučila prekinuti dalje pisati. Nakon objave te kolumne dobila sam puno pisama koja su me trenutno nadahnula da pišem dalje. Tada sam osjetila našu istinsku povezanost. Dali ste mi snagu i ohrabrenje kada mi je trebalo. A slično se dogodilo još nekoliko puta, pa sam shvatila da je inspiracija isto što i motivacija.

Sve što pišem moje je osobno iskustvo
Pišem o intrigantnoj temi na intrigantan način. Sve što pišem moje je osobno iskustvo i znam da je to što pišem istina koju može svatko primijeniti. Iako mi nije namjera nagovarati vas da živite u blagostanju i da napustite sirotinjsku svijest, moram priznati da se veselim svakom vašem e-mailu u kojem me obavještavate o promjenama svojih stavova.

Čitanje je prva faza u transformaciji svijesti, u kojoj mentalno prihvaćamo istinu. Ja tu fazu nazivam mentalna inkubacija. Iako pisana riječ nema snagu usmene riječi, dobra je priprema za drugi korak - djelovanje. Nadam se da vam moji tekstovi pomažu na tom prvom koraku - razumijevanju istine. Posebno sam sretna što sam neke od vas inspirirala na drugi korak.

Primila sam puno vaših komentara. Najviše mi zahvaljujete što na jednostavan i zanimljiv način opisujem apstraktne pojmove. To je vjerojatno zato što pišem iz osobnog iskustva, pa ne teoretiziram o nečem kako bi trebalo biti, već govorim kako jest. Istinu svatko razumije tko je želi čuti. Čim je nešto nerazumljivo, to samo znači da netko nije u istini - ili onaj tko govori ili onaj tko sluša ili oboje.

Hvala vam na suradnji i potičem vas da mi se i ubuduće javljate ako osjetite želju da sa mnom podijelite neko svoje iskustvo.

Jedini novac jest onaj koji smo od srca dali i srcem primili

Možda sam neke i razočarala, jer godinu dana pišem o ekonomiji, a nisam napisala kako se na lak i brz način može zaraditi puno para. Vjerovali ili ne, upravo vam godinu dana, sa svih mogućih strana, opisujem jedan jedini recept kako ćete ostvariti bogatstvo i blagostanje, uspjeh i napredak.

Recept je jednostavan - slušati Sebe, jer svi imamo sve što nam je potrebno da ostvarimo svoju zadaću i svrhu svog života. To mnogima izgleda nevjerojatno, jer ne vjeruju Sebi. Pored toga o ekonomiji nas podučavaju ljudi koji ni sami ne žive u blagostanju, tako da smo uronjeni u energiju oskudice, dugova i gubitništva. Sva sreća da sve više ljudi uviđa da mogu biti financijski zdravi, iako žive u društvu u kojem je većina bolesna.

Na kraju ovog prigodnog teksta želim vam se svima zahvaliti što svojim doprinosom omogućujete da ostvarim svoju zadaću, a to je osvješćivanje kreativnog procesa, u kojem novac ima bitnu ulogu. Novac povezuje ljude, proizvođače i potrošače, prodavače i kupce i omogućuje nam život u zajednici. Ljubav ima istu zadaću - povezati nas i omogućiti međusobni napredak. Zato su novac i ljubav isto. Možda bi bilo dobro da su na novčanicama nacrtana srčeka umjesto brojeva, jer bi nas podsjećala da je jedini novac onaj koji smo od srca dali i srcem primili.

Kolumna objavljena: 28. travnja 2010.

Prethodna kolumna: Koliko sam dužan?

Autorica: Natali Luks