Što je bogatstvo i kako ga ostvariti?

Milijarda ljudi živi ispod egzistencijalnog minimuma. Šestina čovječanstva. Svjetska zajednica godinama pokušava riješiti ovo pitanje, ali što se siromašnima više pomaže to broj siromašnih sve više raste. Zagovornici pravedne podjele svjetskoga bogatstva nikako ne uspijevaju pronaći pravi model po kojem bi svi ravnomjerno sudjelovali u podjeli bogatstva.

Usporedo se postavlja ozbiljno pitanje - jesu li bogati toliko ograničeni da će zbog svoje pohlepe na kraju uništiti i sebe same, jer sve vodi u tome pravcu, ili je ekonomsku krizu namjerno stvorila određena grupa bogatih koji žele zavladati svijetom, kako tvrdi teorija zavjere.

Postoji li rješenje?

Postoji. Međutim, pravo rješenje nije pomoć ni siromašnima ni borba protiv bogatih. Rješenje je promjena svijesti i jednih i drugih, jer podjela svijeta na bogate i siromašne i uvjerenje da su energijski resursi ograničeni samo znači da ne postoji znanje o tome što je stvarno bogatstvo koje je neograničeno. Siromašni su uvjereni da nemaju potrebne životne uvjete, a bogati osjećaju da nemaju nikada dosta i zato zgrću i stvaraju zalihe. Svi žive u oskudici i neimaštini, bez obzira na vanjske razlike. Siromašni su fizički gladni, a bogati mentalno.

Sve dok ne shvatimo pravu istinu o bogatstvu, uzaludno ćemo smišljati ekonomske modele za izlazak iz krize. Ekonomski modeli imaju smisla samo ako ih ima tko provoditi.

Zato treba razumjeti što je bogatstvo. Treba shvatiti da jedino istinsko bogatstvo, koje posjeduje svaki čovjek, jest njegov stvaralački potencijal. S njime se rađa i onaj najsiromašniji u Africi i onaj najbogatiji u Americi. Svi smo mi dijelovi iste Cjeline, članovi iste zajednice, u kojoj svatko ima svoju zadaću koju je došao obaviti na dobrobit cijele zajednice. Naravno, svi nemamo istu zadaću, ali kada bi svatko radio ono za što ima prirodni potencijal, tada bi svi bili zadovoljni i svi bi živjeli u blagostanju. Znam da ovo izgleda kao utopija i znam kako su utopije završavale kad smo ih, bez promjene svijesti, pokušavali pretvoriti u realnost.

Na svu sreću istina nije utopija i nitko nam je ne može nametnuti, jer je to naš osobni odabir, a ne kolektivni čin. Ona je jedini realan izlaz iz svijesti siromaštva. Sami odlučujemo: hoćemo li i dalje očekivati da nam drugi osiguraju posao, plaću, standard ili ćemo to sami ostvariti?

Drugi nam sigurno neće ništa dati i osigurati, jer drugi ne posjeduju naše ideje i našu stvaralačku moć. Iluzija stare paradigme kaže da nam drugi mogu dati posao, plaću, standard, a u stvari to samo znači da ne vjerujemo u svoje sposobnosti i zbog toga očekujemo da nas drugi prime na posao i osiguraju plaću i tako potvrde da vrijedimo. To je besmislica koju bismo trebali što prije napustiti.

Sve dok ne počnemo ostvarivati svoje bogatstvo, imat ćemo osjećaj da nas drugi iskorištavaju. Teorija zavjere, vampirizam, vrag i druge nepodopštine postoje samo ako nismo u istini. To zovem iskrivljena istina ili ego. Svejedno, jer rezultati su isti: siromaštvo, bijeda, bolest...

Sva sreća, svi možemo biti bogati i živjeti u blagostanju. Prvi korak je presudan i najteži: povjerovati da već jesmo i da već imamo sve što nam je potrebno da ostvarimo Sebe i svoje vrijednosti. To su naše ideje, talenti, vještine, sposobnosti, interesi, sklonosti, jednom riječju sve što nas veseli i što bismo željeli raditi.

Problem je što mnogi ljudi ne znaju što žele, jer imaju predrasudu o tome što bi to trebalo biti. Ne usude se vidjeti svoju očiglednu istinu. Poznajem zaista puno ljudi koji su promijenili posao kad su shvatili što ih istinski zanima. Tako se arhitektica počela baviti masažom, liječnica je postala krojačica, odvjetnik je postao ugostitelj, a ugostitelj je postao glazbenik… Budite prema sebi iskreni i sigurno ćete pronaći ono što vas zanima. Kad otkrijemo što je to, tada smo otkrili svoje bogatstvo koje uvijek možemo pretvoriti u proizvod koji treba drugim ljudima.

Prema tome, odbacimo predrasudu što bi to trebalo biti. Možda su to ideje koje imamo, a drugi ih trebaju. Mnogi ljudi misle da njihove ideje nisu ništa posebno samo zato što su im normalne, pa ne vjeruju da je to drugima vrijednost. To je razumljivo, jer živimo u svijetu u kojem caruje uvjerenje da vrijedi samo ono do čega se teško dolazi. To je zamka u koju mnogi upadaju. U istini su upravo suprotni kriteriji, jer je ono što radite iz srca ugodno, lako, jednostavno, interesantno i korisno.

Isto tako nam zamka može biti i uvjerenje da moramo raditi nešto za što smo se dugo školovali. Zar ćemo ostatak života provesti u onom što ne volimo, samo zato što do sada nismo otkrili ono što volimo? Mnoge su predrasude, netko misli da je prestar, netko da je premlad, ali pravi razlog zbog kojega se ne odlučujemo ostvariti svoj stvaralački potencijal jedan je jedini i uvijek isti - strah.

Plašimo se biti to što jesmo i raditi što želimo, a upravo nas taj strah i drži u svijesti siromaštva, jer je siromašan svatko tko ne radi što želi i ne živi iz srca. Siromaštvo je život bez ljubavi.

Onaj tko radi ono što voli, taj uvijek svoje bogatstvo nosi sa sobom i nitko mu ga ne može uzeti, a ako živi i radi prema načelima blagostanja, tada zna da njegovo bogatstvo uvijek netko treba tko je to spreman platiti - uložiti svoju energiju u ostvarenje svog standarda. Zato je važno znati istinu, jer će nas ona osloboditi straha od neuspjeha i krivnje što na jednostavan, lak i ugodan način ostvarujemo svoje bogatstvo.

Bogatstvo kreativnih ideja uvijek možemo pretvoriti u financijsko i materijalno bogatstvo s kojim možemo ostvariti životni standard, odnosno iskustva kakva želimo. To je blagostanje.

Kolumna objavljena: 18. studenoga 2009.

Prethodna kolumna: Izaberimo razgovor umjesto savjeta

Autorica: Natali Luks