Svjesna štednja
Prije četrnaest godina na jedan od mojih grupnih tečajeva prijavila se i gospođa u mirovini. Upoznale smo se na individualnom razgovoru, lijepo popričale i dogovorile se da dođe na tečaj. Kao i obično, u uvodnom razgovoru prezentirala sam svoj program i rekla svoju cijenu, a ona je sve sa zadovoljstvom prihvatila. Međutim, na samom tečaju, za vrijeme pauze, doznala je da sam jedino njoj rekla manju cijenu, pa me pred grupom zamolila da joj objasnim zašto sam to učinila. Bilo mi je krajnje neugodno iznijeti svoj razlog, ali sam ipak hrabro istupila i iskreno priznala kako sam ocijenila da ona nema novca kao ostali, koji rade i koji nisu u mirovini i da sam joj zato prepolovila svoju tarifu. „Tko danas živi od mirovine?“, začuđeno je upitala. „Oprostite, od čega onda živite?“, izletjelo mi je pitanje prije nego što sam smislila išta suvislo i pametno. „Od ušteđevine“, odgovorila je.
Štednja za „daj Bože“, a ne za „ne daj Bože“
Svi smo ostali iznenađeni, pa nam je objasnila kako je cijeli svoj život radila kao tipkačica i kako je imala kompliciranu životnu situaciju zbog koje nije mogla živjeti onako kako je željela. Međutim, rješenje je našla u štednji. Svaki mjesec redovito je odvajala dio od svojih prihoda za životne potrebe, koje je, prema njezinim kriterijima, planirala ostvariti „jednoga dana“ kad ode u mirovinu i kad bude imala dovoljno vremena za sebe. Štednja joj je omogućila da lakše prebrodi probleme, jer joj je davala realnu nadu i osjećaj neovisnosti, koji joj je bio toliko važan. Kako se novac na računu povećavao, tako je bivala sve slobodnija i zadovoljnija i na kraju je ostvarila ono u što je godinama ulagala energiju. Štedjela je za „daj Bože“, a ne za „ne daj Bože“, kako je to sama lucidno formulirala. I doživjela je „daj Bože”. Mogu vam reći da u to vrijeme nisam srela zadovoljniju osobu.
Ali nije se samo na tome zaustavila, nego je još dodala da ne želi nikakav popust. I to me iznenadilo, jer sam to tada prvi put čula. Mislim… da netko ne želi popust! Objasnila je da popust nju kao osobu omalovažava, jer jedino govori o tome da sam nedopušteno procijenila njezinu financijsku situaciju kao lošu, što nije istina i što ona ne želi prihvatiti. Svaka čast, naučila me u nekoliko minuta puno o novcu, na čemu sam joj od srca zahvalna.
Svaki prihod zapravo je višak
Štednja je zaista moćan financijski alat kojim možemo ostvariti neovisnost i trajno uvećavati svoje prihode. Ali da bismo to postigli trebamo shvatiti pravi smisao štednje, a to je da štedimo zato što imamo višak prihoda.
To izgleda nevjerojatno, pogotovo ako jedva krpamo kraj s krajem i imamo minus na računu. O kakvom je onda višku riječ?
Svjesna štednja veliki je preokret u stavu prema novcu i prihodima. Ako na trenutak stanemo i razmislimo što su zaista naši prihodi i od kuda dolaze, shvatit ćemo da je svaki prihod zapravo višak koji ostvarujemo iz „ničega“ (našeg potencijala), koji prije toga nismo imali. Ovaj preokret u našoj glavi jedina je revolucija koja će nam osigurati blagostanje i prosperitet - a to je svijest da sami stvaramo svoje prihode i svijest da su naši prihodi božanskog porijekla, o čemu sam pisala u prošloj kolumni.
Upravo se iz tog razloga nekada davala desetina Bogu (crkvi) - kao zahvala i potvrda da je prihod božanskog porijekla. On to zaista i jest, a svjesnom štednjom to samo potvrđujemo. Zato trebamo deset posto od svakog prihoda usmjeravati za ovu namjenu.
Važno je da štedimo redovito sve dok ne skupimo jednogodišnji prihod kakav želimo. Kad uštedimo taj iznos, na ovaj način, tada postajemo financijski slobodni. Primjerice, ako sada zarađujemo 10.000 kuna, a želimo prihod od 15.000 mjesečno, tada svaki mjesec trebamo izdvajati 1.000 kuna (10%), sve dok ne skupimo iznos od 180.000 kuna (12 x 15.000). Kada ćemo skupiti tolike novce? Vjerovali ili ne, mnogo brže nego što matematički izračun pokazuje. Nećemo trebati štedjeti cijeli život kao gospođa iz mog primjera.
Uvećava se ono na što usmjerimo pažnju
Akcelerator ubrzanja svjesna je pažnja na osjećaj viška. Znamo da se uvećava ono na što usmjerimo pažnju, jer time usmjeravamo energiju. Prema tome, kad postanemo svjesni da su naši ostvareni prihodi = naš ostvareni višak (predlažem da pročitate kolumnu o načelu viška), tada će nam se početi povećavati ukupni prihodi, a time i iznos za štednju, a skratiti vrijeme potrebno da ostvarimo financijski cilj.
Desetina ima veliku moć, tako - kad uštedimo deset posto vrijednosti od onoga što želimo ostvariti, tada se pronalaze sredstva i načini da ostvarimo i ostalih devedeset posto. Narod to lijepo kaže - učini ti jedan korak prema Bogu, on će devet prema tebi.
Štednja pokazuje ozbiljnost namjere da ostvarimo ono što želimo. Ona potvrđuje univerzalno načelo da je potrebno uložiti desetinu u željeni rezultat ako želimo da nam se cilj ostvari na opće zadovoljstvo i dobro.
Pri tome valja paziti da ne upadnemo u zabludu o štednji, a to je da nam štednja ne postane zamjena za potrebu da osiguramo financijsku sigurnost. Ako štedimo s tim motivom, to samo znači da ne vjerujemo da smo već sigurni i da mislimo kako će nam novac na štednom računu donijeti tu sigurnost. Problem je u tome što se tada samo potvrđuje naše uvjerenje da nismo sigurni. Dapače, što više energije ulažemo u štednju, to nesigurnost više raste. Najčešće takva štednja završava tako da novac potrošimo za izvanredne rashode i ostanemo bez prebijene pare kako bi se potvrdilo uvjerenje o nesigurnosti.
Štednja u funkciji napretka, a ne straha
Ako tako razmišljamo, bolje je da svoju energiju uložimo prvo u promjenu svijesti, a štednju ostavimo za kasnije, kad ona bude u funkciji napretka, a ne straha.
Iz osobnog iskustva znam da je štednja ugodna i korisna financijska metoda. Prave kamate od svjesne štednje naši su uvećani prihodi i napredak, a bankovne kamate jesu potvrda da smo svoju energiju stavili u službu opće dobrobiti.
Kao što vidimo, ključ financijske slobode jesu osjećaji, a svjesna štednja taj nam osjećaj itekako omogućuje.
Kolumna objavljena: 15. studenoga 2009.
Prethodna kolumna: Tko pobjeđuje - novac ili vrijeme?
Autorica: Natali Luks