Valuta

Valuta je zakonito sredstvo plaćanja, vrst monetarnoga sustava ili efektivna novčana jedinica druge zemlje.

U duhovnoj ekonomiji valuta je sredstvo plaćanja koje prilikom svake transakcije međusobno utvrde prodavač i kupac. Ispravno je da prodavač jasno izrazi kojim sredstvom želi biti plaćen, a da kupac jasno izrazi da li mu odgovara takav način plaćanja.

To na prvi pogled izgleda jasno, ali u praksi baš i nije tako, jer nam se čini da je kupac u povoljnijoj situaciji od prodavača. Činjenica jest da je kupac u stvaralačkom procesu u naprednijoj fazi jer je već ostvario prihod, a prodavač ga tek treba ostvariti. Ali to ne znači da je u bilo čemu u povoljnijoj situaciji.

Ako vjerujemo da su kupci u boljoj poziciji samo zato što imaju novčana sredstva kojima plaćaju naš proizvod, tada imamo problem s naplaćivanjem. Tada kupcu dozvoljavamo da diktira cijenu, uvjete plaćanja i valutu. Danas je to raširena pojava jer vlada mišljenje da novca nema dovoljno i da se do novca teško dolazi.

Je li doista bolje vrabac u ruci, nego golub na grani?
To je najveća besmislica u koju svi vjerujemo jer ne znamo istinu da svatko ostvaruje svoj prihod tako što ostvaruje svoj stvaralački potencijal i da prihod ne možemo dobiti od drugih ljudi. Prihod je svijest o svom doprinosu. Drugi ljudi nam samo omogućuju transformaciju kreativne energije u financijsku. To je univerzalni princip koji djeluje zbog podjele rada i bit će na snazi sve dok postoji zajednica.

Novac je u svojoj suštini svijest da je svatko zadužen za realizaciju svog potencijala u toj zajednici i da svatko doprinosi zajednici svojim bogatstvom (idejama, uslugama i proizvodima). Novac je inteligencija koja zajednicu drži na okupu i omogućuje njeno funkcioniranje.

U šali znam reći da mravi i pčele bolje posluju od ljudi, samo što su oni s višom svijesti povezani preko instinkta, a čovjek ima mogućnost i moć da se svjesno poveže s inteligencijom koja omogućuje i usklađuje život u ljudskoj zajednici.

Vidimo što nam se događa zbog elementarnog neznanja, pa zato stalno naglašavam da je važno znati što je ispravno, a što pogrešno, kako bismo mogli odustati od onoga što nam više ne koristi i svjesno odabrati život po svojoj mjeri.

Recimo da želimo prodati stan za određenu sumu novca, a kupac nam umjesto novčanica nudi u zamjenu neku svoju nekretninu. Ako trebamo novčanice, tada ćemo takvu transakciju sigurno odbiti. Međutim, problem nastaje kad pomislimo da nećemo dobiti ono što želimo i tada pristajemo dobiti bilo što. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. A je li to baš tako?

Držite se svoje valute
Priča mi jedna poduzetnica kako joj klijent ne plaća redovito za njezine usluge, ali joj stalno nudi svoje proizvode kao sredstvo plaćanja. Kada se zaista zapitala zbog čega joj se takva situacija događa, shvatila je da se plaši suočiti sa činjenicom da on zapravo ne želi njezin proizvod. Jasno mu je rekla da ne pristaje na njegovu ponudu. I znate što je bilo? Točno ono što je ona pretpostavljala - on je prekinuo suradnju. Nakon toga oslobodila je prostor za klijente koji trebaju njezine proizvode.

Pri pregovaranju se trebamo striktno držati svoje valute i ne pomišljati da možemo profitirati ako pristanemo na valutu koja nam ne odgovara. Ima ljudi kojima je sve lakše nego platiti novčanicom i nudit će nam dvostruko više u naturi samo da ne moraju dati novčanice. Ti ljudi ne cijene niti svoj niti naš proizvod i zato imaju osjećaj da nikada nemaju dovoljno novca (novčanica).

Na početku karijere i ja sam imala problem s valutom. Ljudi su me često zvali na druženje i nudili svoju valutu - svoje društvo.

Vrlo sam brzo shvatila da mi takvo druženje ne odgovara, jer sam bila nezadovoljna. Zaista sam se ozbiljno zapitala kako sam se dovela u situaciju da mi svi nude nešto drugo kao sredstvo plaćanja i zašto im jasno ne kažem da je moja valuta novčanica, a ne ručak. Ili hvala, ali ne ručak. Znala sam da imam specifičan proizvod, ali mi je bilo teško prepoznati krivnju zbog ego-uvjerenja da prodajem Sebe. Zato sam stalno smišljala ambalažu za svoj proizvod, kako bih imala opravdanje da nešto konkretno prodajem i naplaćujem. Osjećala sam nelagodu što je moj proizvod tako jednostavan i elementaran - biti prisutna i govoriti svoju istinu.

I darivanje je moneta
Ljudi su osjećali moju nelagodu i spontano tražili samo ono što im treba - kontakt sa mnom. Zato sam im na tim neobveznim druženjima bila korisnija nego u svom radnom prostoru. U to vrijeme nisam bila zadovoljna, jer nisam vjerovala u svoj originalni proizvod, nego sam mislila da ga moram zamotavati u kojekakve metode i tehnike. Zapravo sam mislila da se trebam truditi plaću zaslužiti.

Sada slobodno prodajem svoj proizvod onima koji ga trebaju i u njega žele uložiti svoju energiju. Kada sam svladala naplaćivanje u novčanicama, tada mi se pojavila želja za još jednom monetom, a to je darivanje. To su dvije valute koje meni odgovaraju. I obje su mi jednako drage - i novčanice i hvala. Međutim, odluku o tome koju ću valutu u kojoj situaciji koristiti prepuštam svojoj intuiciji, ali nikako drugim ljudima.

Zato, ako mi kupac predloži neku svoju valutu, ja se prvo zapitam treba li meni njegov proizvod. Ako mi ne treba, samo se lijepo zahvalim. Ako mi treba, kupim ga i platim valutom koju je predložio. Tada i kupac ima financijsku mogućnost kupiti moj proizvod. Možda izgleda komplicirano, ali nije. Sva komplikacija proizlazi što se ne poštuju pravila poslovanja.

Ako povjerujemo strahu od neimaštine - ostvarit će nam se
Zato se trebamo držati svoje valute kada prodajemo svoj proizvod i ne smijemo dozvoliti strahu od neimaštine da nas zavede. Ako mu povjerujemo, strah će se i ostvariti. Isto tako, ako smo kupac, trebamo poštovati valutu koju traži prodavač. Ako imamo neki proizvod, slobodno ga možemo prodati ili darovati, ali ga nikada ne smijemo nametati kao monetu.

Na kraju bih se zahvalila čitateljici koja mi je predložila da će mi umjesto novčanicama (kojih, kako ona kaže, nema) tečaj o novcu platiti tortom koju će za mene ispeći. Dala mi je inspiraciju za ovu kolumnu, to više što mi je napisala da joj se najviše sviđa moja rečenica:

„Osim toga, o ekonomiji nas podučavaju ljudi koji ni sami ne žive u blagostanju, tako da smo uronjeni u energiju oskudice, dugova i gubitništva. Sva sreća da sve više ljudi uviđa da mogu biti financijski zdravi, iako žive u društvu u kojem je većina bolesna.“

Nadam se da je čitateljica shvatila zašto ne mogu prihvatiti njezinu valutu. Kao prvo zato što zaista želim biti primjer, a drugo zato što zaista ne jedem kolače.

Valuta je u privatnim odnosima još veći problem nego u poslovnim odnosima, ali kada shvatimo univerzalni principi plaćanja, tada više neće biti nesporazuma i nejasnoća niti u tim odnosima.

 

Kolumna objavljena: 24. lipnja 2010.

Prethodna kolumna: Isus na nogometnoj utakmici

Autorica: Natali Luks